Kad možemo dotaknuti tu slatkoću, tada možemo podnijeti tamu i svjetlo, monstruoznosti svijeta i čuda svijeta, a da ne moramo izrezati jedno da bismo utjelovili drugo i uživali u njemu. Ne možemo, čak i kad bismo htjeli, ne možemo odlučiti da život bude samo svjetlo. Dakle, shvatiti da su sve suprotnosti komplementarne jedna drugoj i da nam treba tama da bismo mogli vidjeti svjetlost. Barem je to ono na čemu ja radim u životu. Svaki put kad previše odem na jednu stranu, pokušam se vratiti i mislim da je to dio našeg današnjeg putovanja, trebali bismo istraživati.
COMMUNITY REFLECTIONS
SHARE YOUR REFLECTION
2 PAST RESPONSES
As a scientist and spiritual seeker who has suffered through many bouts of clinical depression and dark nights of the soul, I resonate deeply here. It is the reason I refer to myself as “anonemoose monk”. }:- a.m.
Thank you Fabiana for light in the darkness, for reminding us to pause and see and feel awe while we acknowledge the sweetness in the middle of the monstrous and miraculous ♡