Odlazak U bolnicu: COVID-19 (pjesma)

Odlazak u bolnicu: COVID-19

Kad ovih dana izađem na vrata

Za smjenu u bolnici

Dvoje malih ljudi plače na vratima

Moja kćer i sin.

4 i 1 1/2

Suze padaju

velike kapi na njihovim punim smeđim obrazima

Moja prva sklonost je odbaciti njihovu dramatičnost

Vratit ću se uskoro

Oni su s jedne strane vrata

A ja sam s druge strane

I puno bi radije bili na istoj strani vrata

Šuškajući kroz lišće na pločniku Oaklanda

Duga šetnja po susjedstvu

Posjetiti japanski hrast,

Ili grm komorača

Ili susjed koji bi mogao neočekivano proviriti kroz prozor.

To je njihovo neposredno priznanje da bi radije bili sa svojim ocem

Gdje god da ide i što god to donese

Kad krenem u bolnicu

Svjestan sam da bilo kakvi pogrešni koraci licem u usta ili

lošom srećom ili slučajnošću moglo bi me odvući od

gledajući kako moje dvije drage odrastaju

Mogu sebe zamisliti kao jednog od svojih pacijenata

pokušavaju doći do daha kao da pokušavaju uhvatiti autobus koji je previše ispred

Dišeš kao da si pretrčao milju i još jednu milju

tvoj dah se neće usporiti

Strah koji se uvlači.

I nije li ovako oduvijek bilo

Život krhak poput lista koji visi na visokom drvetu i koji će se srušiti na zemlju

u jesen

I biti odvojen

Može značiti biti razdvojen dulje nego što je itko predvidio

I biti razdvojen sada

Može nas koštati života

Što učim od svoje dvoje mališana:

prepustimo se radosnoj radosti što smo s onima koje volimo

I tuguju kad nisu blizu

Što bi moglo biti iskrenije?

Ili što je još važnije

Moje ljubavi

***

Za više informacija o radu dr. Shamasundera i HEAL inicijative na terenu u Navajo Nationu pogledajte ove poveznice:

Trominutni segment uživo na NBC večernjim vijestima

O demokraciji sada

Priopćenje za medije UCSF-a

ABC večernje vijesti o priči u narodu Navajo