Pjesma šumskog Drozda

Drozdova pjesma pripada obitelji iskustava koja nas uvode na prag gdje zvuk nestaje u tišini, vrijeme nestaje u bezvremenosti, a poznati svijet obuzima velika misterija. Obitelj uključuje odjek zvona hrama koji jenjava u praznini; polifono pjevanje tibetanskih redovnika koje se stapa u beskrajni zajednički zbor; električni interval između udara groma i bljeska munje; užasna praznina kada izdisaj umiruće osobe nije praćen udahom; duboki uzdah i duboki mir koji dolazi u meditaciji kada um konačno prestane brbljati; bezvremenski trenutak, prije sna ili nakon buđenja, kada ulazimo u svijet snova u kojem se čini sasvim razumnim letjeti, promijeniti spol ili istovremeno biti ono što jesmo i roditelji.

U tim trenucima praga, duh klizi između sinapsi uma. Normalna iluzija da ne postoji ništa izvan tiranskog hoda profanog vremena ( chronos ) je raspršena, i imamo kratku intimaciju vječnosti, svijest o svetom vremenu ( kairos ). U tim bremenitim prazninama shvaćamo granicu našeg razumijevanja. Stječemo prešutno znanje da naši načini doživljavanja vremena i svijeta nisu ništa drugo doli mehanizmi, kategorije i paradigme koje je stvorio naš ograničeni um. Poput leptira monarha ograničenih na svoje migracije na male visine, naša nas krila neće odnijeti u golema područja svemira.

Ispravno ime za iskustvo neznanja nije misticizam nego mudrost. Kada je Sokratu rečeno da je proročište iz Delfa rekao da je on najmudriji čovjek u Grčkoj, on je odgovorio da to može značiti samo da zna ono što ne zna. Mudrost dolazi iz sigurnog znanja o našem neznanju i uči nas da živimo unutar malog kruga svjetla okruženi golemom tajnom. Prema predaji, sova --- simbol Atene, božice mudrosti --- raširi svoja krila tek s dolaskom sumraka. Mudrost je paradoksalna umjetnost gledanja.

U rijetko šumovitom području Kalifornije gdje sada živim nema šumskih drozdova. Ali velikih rogatih sova ima u izobilju, a kad započnu svoje tiho, neobično hukanje odmah nakon sumraka, vratim se u prijašnje vrijeme kad sam tiho stajao na pragu, slušajući poziv drozda na ravnomjernu pjesmu, i čuo slabašnu jeku tihe glazbe sfera. Tijekom godina, drozdova šamanska pjesma postupno me transformirala u agnostika. Nesvjesno. Zaprepašten.