Back to Stories

Djelo Ljubavi Je Voljeti

Moje vlastito vrijeme na zemlji navelo me da vjerujem u dva moćna instrumenta koja iskustvo pretvaraju u ljubav: držanje i slušanje. Jer svaki put kada sam držao ili bio držan, svaki put kada sam slušao ili bio slušan, iskustvo gori poput drva u toj vječnoj vatri i nalazim se u prisutnosti ljubavi. To je oduvijek bilo tako. Razmotrite ova dva stara uvjerenja koja nose mudrost i izazov držanja i slušanja.

Prvo je vjekovno vjerovanje da kada držite školjku uz uho, možete čuti ocean. Čini se da uvijek djeluje. Ispitivanje medicine otkrilo je da kada držite tu školjku uz uho, zapravo čujete vlastite pulsacije, ocean vaše krvi koji vam se reproducira. Pa ipak, ta činjenica ne umanjuje ovu misteriju. Samo je pojačava. Jer držanje školjke uz uho uči nas kako čuti Cjelinu kroz dio i kako pronaći Svemir u sebi. Uči nas da kada se usudimo držati drugo biće, poput školjke, uz uho, čujemo i misterij sveg života i ocean vlastite krvi.

Nevjerojatno, svako biće u sebi ima kodiranu priču o Svemiru. Svaka duša je ljuska oblikovana strujama dubina. Čak i fizički, unutarnje uho - taj osjetljivi izvor ravnoteže - oblikovano je poput školjke. I tako, što god držimo i slušamo, pokazat će nam gdje živi u svijetu i u nama.

To nas dovodi do drugog vjerovanja: narodne predaje da ako konj slomi nogu, mora se uspavati. Otkrio sam da to nije istina. Oh, istina je da se to događa. Uzgajivači upucavaju konje sa slomljenim nogama kao da se ništa ne može učiniti. Ali sada znam da to rade za sebe, ne želeći se brinuti za konja koji ne može trčati.

Na taj način, uplašeni i sebični ljudi prekidaju vezu s onima koji su slomljeni, ne želeći sjediti s prijateljem koji ne može pronaći sutrašnjicu, ne želeći biti opterećeni nekim tko će ih usporiti, ne želeći se suočiti s onim što je slomljeno u njima samima. U tome leži izazov suosjećanja. Jer kada se usudimo držati one prisiljene na tlo, usudimo se čvrsto ih držati, istina držanja i slušanja pjeva i bivamo poneseni u mudrost slomljenih kostiju i kako stvari zacjeljuju.

To su tihe hrabrosti koje su nam svima potrebne. Hrabrost da čekamo i promatramo sa svime što jesmo. Hrabrost da priznamo da nismo sami. Hrabrost da jedni druge držimo na uhu svog srca. I hrabrost da brinemo za stvari koje su slomljene.

Vježbalište za ove hrabrosti uvijek su male stvari pri ruci. Nekako, kroz praksu činjenja malih stvari s velikom ljubavlju, kako kaže Majka Tereza, učimo kako biti hrabri. U istini, djelo ljubavi je potpuno se brinuti za male stvari. Takva briga otvara misterij. Velikodušnošću naše najmanje pažnje ulazimo u ocean ljubavi koji nas sve nosi.

Jednostavno i duboko, djelo ljubavi je voljeti. Jer u tom činu Svemir oživljava. Takva živost je prostor koji se otvara među nama, kako kaže Martin Buber, kada se dvoje poklone i dodirnu na istinski način.

Mark Nepo iz knjige "Izuzetan rizik: Usuditi se živjeti autentičan život"

Share this story:

COMMUNITY REFLECTIONS

2 PAST RESPONSES

User avatar
Marc Samuel Jul 27, 2019

This made me happy, which has been rare recently. Thanks for sharing and writing this. -Marc

User avatar
Patrick Watters Jul 26, 2019
The Pilgrim and the Poustinik - a very short storyThe pilgrim had been traveling for many days, through many moons. He had seen much during his journey, learned many things, but still had not found what his heart was searching for.Finally, while walking at night in a dark wood where only small, barely visible animal paths guided him, he saw a dim glow in the distance. As he got closer he realized the light came from a small dwelling, a shack which seemed to glow itself? He approached the poustinia with both great anticipation and great fear.Now at the door he could make out the form of an old hermit, a poustinik. “Ah pilgrim, I have been waiting for you, welcome.” “Sir, who are you?” asked the pilgrim. “Who I am does not matter, but I have your answer.”The pilgrim was puzzled but mysteriously hopeful. He had not even posed the question on his heart, he had only asked “Who are you?” “Come, tell me of your travels, what have you seen and learned?” The poustin... [View Full Comment]