Kad Je Ljubav Spasila Božić

Laurina priča

Jedne godine se činilo da imamo najgori Božić ikada. Te jeseni moj je muž doživio prometnu nesreću. Njegov slomljeni vrat zacjeljivao je, ali je imao teške migrene i ono za što su liječnici mislili da bi mogao biti poremećaj napadaja. Budući da nije dobio medicinsko odobrenje da se vrati na posao, morali smo platiti zdravstveno osiguranje preko COBRE (koje je koštalo više od naše hipoteke), a nismo primili plaću. Osim toga, moja se majka borila s rakom, moj se šogor oporavljao od operacije na otvorenom srcu, a moj se sin borio s toliko teškom astmom da mu je unos kisika redovito lebdio na razini "idite na hitnu".

Bili smo bez novca i zabrinuti. Ali inzistirao sam na normalnom Božiću. Stavila sam naše uobičajene ukrase, ispekla iste slatkiše i uspjela zamotati puno jeftinih darova za našu djecu. Svi drugi na mom popisu bi dobili nešto domaće.

Kad sam se sljedećeg jutra probudio, još uvijek sam se osjećao dobro. Sve dok nije zazvonio telefon. Katy* je rekla da mora s nekim razgovarati. Majka prijatelja moje djece, uvijek se doimala kao superžena koja sve radi s mukom. Bilo ju je teško zamisliti s bilo čime osim s velikim osmijehom. Rekla je da ne želi reći nikome tko bi se mogao osjećati obaveznim pomoći joj, ali je, začudo, rekla da se osjeća slobodno razgovarati sa mnom jer je znala za strašnu financijsku situaciju moje obitelji. "U istom smo čamcu, pretpostavljam", rekla je, "tonemo."

Katy je otkrila da je njezin suprug bio zlostavljač i da je konačno skupila hrabrosti da ga zamoli da ode. Jeste, ali ne prije nego što im je ispraznio bankovne račune, isključio režije, onesposobio njezin auto i uzeo svaki božićni dar za njihovo četvero djece. Komunalna poduzeća obećala su vratiti struju u njihov hladan, mračni dom, ali ona je ostala bez novca za namirnice i bez darova za svoju djecu. Katy je rekla da će razgovarati sa svojim svećenikom, nadajući se da će pronaći nekoga tko je spreman odvesti njezinu obitelj na božićnu službu. Rekla je da će njezini problemi uskoro biti poznati javnosti. Susjedi bi primijetili da je njezin muž na izlasku probušio vrata.

Ogorčeni zbog njezine situacije, suprug i ja smo se složili da moramo nešto učiniti. Proveo sam taj dan u nestrpljivom iščekivanju plana koji smo skovali. Pregledao sam darove koje sam zamotao za našu djecu i izvadio otprilike trećinu, stavljajući nove darove za Katynu djecu. Ponovno sam zamotala darove koje su prijatelji i rođaci poslali po mene, stavljajući na njih Katyno ime. Dok sam bila sretno zaručena, nazvala je moja prijateljica Rachel*; netko tko nije poznavao Katy. Ispričao sam joj situaciju ne otkrivajući Katyin identitet. Nekoliko sati kasnije Rachel se pojavila na mojim vratima s limenkom domaćih kolačića i karticom sa 100 dolara unutra. Rekla je da je rekla svojoj majci za situaciju, a njezina je majka inzistirala na nabavi vrećica s namirnicama punih blagdanskih poslastica uključujući veliku šunku.

Blizu ponoći moj muž i ja napunili smo auto i tiho se odvezli do Katyne ulice. Snijeg je padao, a mjesec je bio pun, poput božićne večeri iz filma. Ugasio je prednja svjetla i ugasio motor dok smo se spuštali u njezinu vožnju. Tiho smo slagali namirnice i hrpe darova na njezinu verandu, a zatim joj lupali na vrata vičući "Sretan Božić!" prije nego što pojurimo u bijeg. Kad je naš auto bio nekoliko kuća niže, vidio sam da je Katy otvorila vrata. Ruke su joj bile podignute u klasičnoj gesti iznenađenja i oduševljenja.

Katy je nazvala sljedeći dan. Rekla mi je da je došlo do prekida u kasnim noćnim satima. Pomislila je u sebi, što sad , ali kad je došla do svojih vrata, trijem joj je bio pun darova i namirnica.

"Ne biste vjerovali", rekla je. "Na darovima su bila imena djece i bili su taman za njihovu dob, a bilo je čak i darova za mene. Ne možemo otkriti tko je to mogao učiniti. Znam da to nisi mogao biti ti, ali zašto netko ne bi ostavio svoje ime da im se mogu zahvaliti?"

Mogao sam joj samo reći da je onaj tko je napustio njezin trijem te noći sigurno želio da ta gesta ostane jednostavan dar ljubavi. Rekla je da njezina djeca to nazivaju svojim "božićnim čudom".

Mala gesta dobrote teško može nadoknaditi ono što je Katyna obitelj pretrpjela tog Božića. Ali dok smo se odvezli, moj suprug i ja smo osjetili euforiju koju naše okolnosti nisu mogle umanjiti. Taj osjećaj ostao je u nama. Održao nas je kroz probleme koji su se pogoršali prije nego što su se poboljšali. Čak i kad se naša situacija činila nerješivom, moj suprug i ja smo lako mogli prizvati osjećaj potpunog mira koji smo osjećali u tim trenucima pred Katynim vratima. Nisam siguran je li skovana riječ koja bi obuhvatila taj osjećaj: mješavina mira, mogućnosti i potpune sreće. Ali mnogo je dragocjeniji od bilo kojeg zamotanog paketa.

Oh, i tog Božića moj je brat mojoj kćeri, koja je u to vrijeme bila ambiciozna paleontologinja, dao savršen dar. Koprolit. Uglavnom komad fosilizirane kakice. Mislio je da je to smiješan poklon, ali nikad nije razumio zašto sam se nasmijao dok mi nisu potekle suze kad sam ga vidio.

*Imena su promijenjena radi zaštite privatnosti.