Tko je znao da će jednog dana karte postati zastarjele, neželjene, nevoljene, čamiti pod hrpama telefonskih imenika, videorekordera i hrpama papira za pisanje?
Rasklopiti kartu znači otkriti avanturu. Pažljivo slušajte dok zaglađujete te izlizane nabore i čut ćete pucketanje jedara nad savršenim plavim oceanom. Zatvorite oči i osjetit ćete stalan, sve veći ritam vlaka koji napušta stanicu. Vaša karta je vaša karta. Sjediti pred rasklopljenom kartom, iscrtavajući neravne linije netaknute ceste, znači osjećati se malen i ponizan. Ovaj svijet je velik, jedva spoznatljiv, naše vrijeme ovdje već istječe.
Volim karte otkad sam bila djevojčica i moji su dani bili ispunjeni njima. U školi smo imali karte na pernicama, karte koje su čekale na stražnjim koricama bilježnica. Imali smo karte sklupčane i skrivene iznad ploča, čekajući da ih se izvuče. Čak smo imali i globuse za okretanje, što smo radili više puta zatvorenih očiju kako bismo odredili gdje ćemo živjeti kad odrastemo (često, nažalost, usred Tihog oceana). Kad još nismo znali tko smo, karta nam je barem mogla reći gdje smo, i to je bilo toplo i utješno.
Prije samo nekoliko stoljeća, kartografi su bili heroji generacije; udvarali su im se kraljevi, mazili graditelji carstava i vojni stratezi. Rani kartografi Indijskog geodetskog ureda radili su obavijeni velom tajnosti, koristeći budističke molitvene kuglice za brojanje koraka, prerušeni u redovnike. Srž kartografije je znatiželja, želja za istraživanjem svijeta oko nas. Ako je znanje moć, onda je privlačnost nepoznatog još snažnija.
Nikad nisam zamišljao da će jednog dana karte postati nešto što nitko više neće koristiti. Zastarjele, neželjene, nevoljene, čamile pod hrpama telefonskih imenika, videorekordera i hrpama papira za pisanje.
Razumijem privlačnost satelitskih navigacijskih sustava - da vam pametni telefon s GPS prijemnicima i mapama može dati osjećaj nepobjedivosti na otvorenoj cesti. Mogu čak razumjeti zašto neki tvrde da su ovi uređaji sljedeći logičan korak u kartografiji. Međutim, teško je zamisliti da bi se duh kapetana Jamesa Cooka smiješio duši koja inzistira na korištenju samo navigacije skretanje po skretanje. Da bi pozdravio ideju da se istraživanje svede na puki unos odredišta, sažimajući ovaj naš svijet u nezgrapnu videoigru.
Najbolja putovanja nisu ona na kojima pratite trepćuću strelicu, već ona na kojima bacite kartu u torbu i nadate se najboljem. Dok vozite sa svojim izgužvanim i krhkim suputnikom, prisiljeni ste iznova i iznova gledati oko sebe. Kako biste uskladili ono što je na papiru s onim što vidite. Znate da je karta moćan alat, ali također znate da nije dovoljna. Sklopiva karta nikada ne bi pretpostavila da procjenjuje vaše vrijeme dolaska. Ona zna da je važan dio putovanja nikada ne biti previše siguran ni u što.
Kad zurimo u svoje uređaje i jurimo svijetom na krajnje učinkovite načine, zaboravljamo najvažniji dio našeg boravka na ovom vodenom planetu. Povezivanje s drugim ljudima koji su ovdje s nama. Kako se čak i najtvrđe srce ne može dirnuti kada stranci priskoče u pomoć i vode vas kada ste izgubljeni? Ljudi koji vas gledaju, znatiželjni i sretni što ste se upoznali. Čak i ako se više nikada nećete vidjeti, iako nemate što ponuditi zauzvrat.
Kad vam netko nacrta kartu, niz linija u finom crvenom pijesku uz cestu ili nerazumljive mreže na poleđini računa, pokazuje vam kako gleda na ovaj svijet. Ručno crtana karta je dragocjena i jedinstvena. To je način da naučite da je ovaj svijet lijep i čudan. Teško ga je opisati strancima i nikada nije potpuno isti za dvije osobe.
Vjerovati svom GPS-u znači zaboraviti koliko je naš svijet krhak i međusobno povezan. Baterije će se isprazniti, mreže će nestati, a čak će vas i najpouzdaniji uređaji iznevjeriti bez ikakvog razloga. Taj usamljeni satelit koji se okreće oko našeg planeta ne mari za drvo palo preko ceste, slomljenu vodovodnu cijev, beskrajnu svadbenu povorku s pretresenim mladoženjom na konju.
Presavijena karta je nešto lijepo - tiho i dostojanstveno. Postoji da vas podsjeti da se svijet ne može presaviti. Njegova čuda treba doživjeti i istražiti, a ne objasniti. Sa svakim pogrešnim skretanjem, istresate avanturu iz svojih džepova. Ovo putovanje je tek počelo.
COMMUNITY REFLECTIONS
SHARE YOUR REFLECTION
5 PAST RESPONSES
Snigdha, I thoroughly enjoyed reading this! Beautifully written. It opened up my closet of long-ago memories, and I happily immersed myself in them. Maps did indeed take pride of place in my childhood ... I think we must have had the same pencil box! I remember many a long car trip with Dad unfolding the road map and running his finger along the road to be taken, and once we were on our way, Mum reading out loud the 'Interesting Facts' catalogued beside every town on the map through which we would pass. I have a large map pinned on the wall of my grandchildren's playroom, and we often stand on front of it and talk about all the different colourful countries - I want them to grow up understanding their place in a larger context. Thank you for sharing. (I'm still smiling ... )
Thank you for an inspiring account of hope... for me at least. I'd forgotten how wonderful it feels to collect maps for an upcoming trip, getting all excited and overwhelmed and in the end just flying by the seat of my pants. Long ago I'd done just that, I traveled halfway around the world with just my bike and whatever I could stuff in the carriers. I had maps and I really enjoyed looking at them but the memories I have now (30 years later) are of the people I met when I wasn't looking at the map. This story has stirred feelings of exploration and adventure and going on a walk-about. I am going to make a point of doing just this... in my own neighborhood.
Thank you! As a Storyteller and a Traveler, I always make sure to have Wanderings wherever I go. These are the times when I meet the most amazing people or discover a wonderful unexpected experience, a tiny cafe or a beautiful beach or a food festival because I spoke with the woman seated next to me on the train in Italy from Pistoia to San Gimiangano. So many amazing delights await us when we lift our heads out of technology and SEE.
This piece is beautifully written, Ms. Manickavel. Your writing "sings" and touches my heart. Thank you.
I appreciate this so much. My husband and I make a point to take a vacation, some time, each year where we travel to a new and unknown place with no plans, hotels, places to stay, etc. We travel through the area getting to know the local people in those places. Through the connections with people while we are traveling, we find ourselves drawn to one place or another and stay where we find the strongest connections. We spend time with the people we meet. We enjoy the local food, the local attractions but most of all the local people. They are our best times away and are completely intent on simply connecting with others around us. We meet WONDERFUL people each trip and both return home with a greater sense of calm and connectedness. This particular note put a smile on my face just remembering how amazing it is to wander, to simply be and to simply connect.