Otprilike u ovo doba duge zime počinjem žudjeti za proljećem. Do ožujka mi se pomalo otupi ljepota zime. Iako moja molitva i meditacija drže moje srce otvorenim za promatranje prolaska vremena i godišnjih doba očima zahvalnosti, uglavnom samo želim da hladni dani završe. Kako se zemlja počinje topiti, često želimo da se proces ubrza. Čeznem za svijetlim cvijećem koje puše na proljetnom povjetarcu i toplim ljetnim večerima na trijemu.
Iako je nestrpljivost prema zimi samo ljudska, zastanem i prisjetim se potrebe da polako prolazim kroz ovo doba godine. Ako žurimo kroz promjenu godišnjih doba u prirodi iu našim životima, naći ćemo se bez ruba između zime i proljeća s važnim lekcijama koje možemo naučiti.
Koja je prirodna svrha i simbolika u ovom vremenu odmrzavanja? Na tom mjestu između očaja i nade nalazimo ljepotu otapanja. To je mjesto gdje je Kreativni Život, ili Bog ako hoćete, posebno moćan u nama. Ovdje je bremenito mjesto života gdje možemo oživjeti u praznini čežnje za onim što smo izgubili i za što se još nismo otvorili da ga primimo. Otapanje je plodno mjesto mogućnosti. U sezonskom smislu, ovo je vrijeme kada se očvrslo sjeme omekšava za klijanje. Stratifikacija je hortikulturni izraz za proces smrzavanja i odmrzavanja koji uništava sjeme i priprema ga za novi život. Bez ovog smrzavanja i odmrzavanja, sjemeni zametak neće prevladati mirovanje i proklijati. Upravo ovaj teški proces umiranja starog jastva uzrokuje da sjeme razvije pukotine u ljusci i tjera ga da se kreće prema hranjivim tvarima i svjetlu. Na kraju, iz ove poteškoće dolazi ljepota novog života.
Priča o našim dušama nije puno drugačija. Volimo biti udobni i prirodno se trudimo da stvari ostanu iste. Ali ako bismo ostali u idealnim, lakim uvjetima, možda bismo imali malo motivacije za rast. Nije da bismo se trebali osjećati krivima što tražimo utjehu; samo što se god trudili, stvari će se mijenjati u ciklusima udobnosti i nelagode tijekom života. Stvari jednostavno tako stoje. Otapanje je poziv da se "izađe iz mirovanja".
Stoga ću ovog ožujka, umjesto da jurim kroz otapanje, odvojiti svoje vrijeme i prepoznati da bez obzira na to koliko duboko ili dugo smrzavanje djeluje - duhovno ili materijalno - Misterij kreativne prisutnosti postoji u odmrzavanju da nas pozove na novi rast. Korisno je zapamtiti da se naše otvrdnule ljuske otvaraju u teškim stvarima koje se događaju i da možemo biti potaknuti posegnuti za duhovnim hranjivim tvarima i svjetlom najdublje ljubavi. Upamtite, bez obzira koliko vam se čini da dugo traju promjene u godišnjim dobima ili u vama, prihvatite putovanje. Novi život dolazi.
***
Tri klasične pjesme koje se bave različitim aspektima prijelaza iz zime u proljeće...
Otapanje
Vidio sam civilno sunce kako zemlji suši suze -
Njene suze radosnice koje su tekle brže,Fain bih li se ispružio pored autoceste,
Otopiti se i curiti sa snijegom koji se topi,
Ta pomiješana duša i tijelo s plimom,
I ja mogu teći kroz pore prirode.
Ali ja nažalost ne mogu ni zveckati ni dimiti,
Jedna jota za prosljeđivanje velikog djela vremena,
Moje je da slušam dok ovi motaju po razboju,
Tako će moja tišina odzvanjati njihovom glazbom.
- Henry David Thoreau
Prije nego što ste pomislili na proljeće
Prije nego si pomislio na proljeće,
Osim kao pretpostavka,
Vidiš, Bog blagoslovio njegovu iznenadnost,
Prijatelj na nebu
Neovisnih nijansi,
Malo istrošeno vremenom,
Inspirativne haljine
Od indigo i smeđe boje.
S uzorcima pjesme,
Kao da ti biraš,
Diskrecija u intervalu,
Uz gay kašnjenja ide
Na neko superiorno drvo
Bez ijednog lista,
I nikome ne kliče od radosti
Ali njegovo serafinsko ja!
- Emily Dickinson
[snijeg se topi]
Snijeg se topi
a selo je poplavljeno
s djecom.
-- Kobayashi Issa, preveo Robert Hass
***
Virginia May Drotar i njezin suprug Duane Drotar upravitelji su i osnivači Shadowbrooka, novog transformativnog eksperimenta u izgradnji zajednice sa sjedištem u Ohiju. Shadowbrook je namijenjen ljudima svih mogućnosti i iz svih sredina, "gdje se križaju tišina i sjena, uzajamna razmjena i ponovno rađanje pravde, te dobrobit i usluga cijele osobe." Vodeća namjera Shadowbrooka, kako oni to vide, jest "organizirati naše posebne darove i stručnost u kolektivnu aktivnost koja bi bila od koristi jedni drugima kao i svijetu u cjelini. Djelovali bismo i kao inkubator i kao utočište, pozivajući druge koji žele pridonijeti, tijekom ovog vremena društvene distance i odvojenosti, kolektivnom eksperimentu koji hrabro poduzima korake za stvaranje kulture povezanosti koja nam je izmicala."
U četvrtak, (danas!) 25. svibnja u 13:30 PST, pridružite se intimnom krugu s Virginijom i Duaneom kako biste saznali više o njihovom zajedničkom putovanju, težnjama i planovima za Shadowbrook. Odgovorite na poziv i više detalja ovdje.
COMMUNITY REFLECTIONS
SHARE YOUR REFLECTION
9 PAST RESPONSES
Here's to embracing the edge between winter and spring and presence to all it can teach. ♡
"It is this difficult process of dying to the old self which causes the seed to develop cracks in the shell and impels it to move toward nutrients and light. "
I love this line. It is relatable and authentic. I recently started growing tulips in clear jars with river rocks and noticed the cracks in the bulb. My impatience wanting to see the pretty red pedals (symbolizing the coming of spring) is strong but I realize that I should be happy with the crack in the bulb, that it's trying and it longs for the light and nutrients. Not only is this line relatable to plant-life, but also fauna. How many times does a snake shed its skin? A butterfly sheds its cocoon? You need to have darkness to appreciate light, you need to have rain to appreciate the sunshine and it's those in-between times that make the anticipation and the final destination great.
What an inspiring piece. Thank you.
Beautiful!!!
❤️
I Wandered Lonely as a Cloud
By William Wordsworth
I wandered lonely as a cloud
That floats on high o'er vales and hills,
When all at once I saw a crowd,
A host, of golden daffodils;
Beside the lake, beneath the trees,
Fluttering and dancing in the breeze.
Continuous as the stars that shine
And twinkle on the milky way,
They stretched in never-ending line
Along the margin of a bay:
Ten thousand saw I at a glance,
Tossing their heads in sprightly dance.
The waves beside them danced; but they
Out-did the sparkling waves in glee:
A poet could not but be gay,
In such a jocund company:
I gazed—and gazed—but little thought
What wealth the show to me had brought:
For oft, when on my couch I lie
In vacant or in pensive mood,
They flash upon that inward eye
Which is the bliss of solitude;
And then my heart with pleasure fills,
And dances with the daffodils.
Winter Song
I was there
that day when
winter died
and no-one cried
the crows perhaps
who knows
the crows
they know
the daffodils
they swayed
they swayed
upon the grave
the song bird
song
sung the morning
sung the morning long
And I cried
that no-one cries
when winter
dies
Vic needs a Spring antidote.
[in Just-]
By E. E. Cummings
in Just-
spring when the world is mud-
luscious the little
lame balloonman
whistles far and wee
and eddieandbill come
running from marbles and
piracies and it's
spring
when the world is puddle-wonderful
the queer
old balloonman whistles
far and wee
and bettyandisbel come dancing
from hop-scotch and jump-rope and
it's
spring
and
the
goat-footed
balloonMan whistles
far
and
wee
Related
Yes, I love the season when insects come out. When I can perspire and smell like a farm animal. And the aroma of freshly cut grass and exhaust fumes from my lawnmower. I love winter. I'm always saddened to see it fade into Spring.