Poems From a Once-Upon-A-Time Inmate

"Poezija Ra Avis odražava iskustva iz vremena koje je provela u zatvoru i njezino putovanje kao građanke povratnice. Ra je nagrađivana blogerica i autorica. Ona je nekadašnja zatvorenica, nevoljko optimistična udovica i generacijska pripovjedačica." Ona ovdje dijeli dvije svoje snažne pjesme.

Zajapurena

U okružnom zatvoru, zahodi se jako ispiraju,
dovoljno jak da iza sebe ostavi modricu ako si prespor.

Jednom sam bio prespor, ali sam naučio biti brži.
Ovdje sam naučio brzo razmišljati.
Naučio sam žuriti, žuriti,
požuri se
i čekati.

Čekala sam da odem u kupaonicu
20 sati nakon što su mi prvi put stavili lisice na zglobove.
Sjedio sam na svojim mislima
umjesto prijestolja,
i pirjana.

Manje od godinu dana kasnije, napravio sam gulaš,
i spremio ga u zahod obložen vrećom za smeće.

Zatvor je prazno mjesto
pa smo učinili što smo mogli-
izribano, i
izribano, i
ispunila negativni prostor nečim ohrabrujućim.

Djevojke u drugoj županiji prazne svoje zahode
cijelo vrijeme, kao i oni vrijeme.
Smješteni su na 2. katu,
a dječaci su smješteni ispod.
Ako ispraznite zahode, možete razgovarati kroz njih.
Flertuj kroz njih.
Obećajte kroz njih.

Oni tako prolaze kroz svoja iskušenja,
preferirajući mjesto za svoju ljubav
preko mjesta za postavljanje svojih
gubljenje.

Toliko je otpada.
Sve to ispiremo.

Krijumčareno cvijeće od toaletnog papira
i jučerašnje vijesti,
isperite ga.

Taj dodatni grudnjak, cigarete koje si napravio
od čaja i trakica Biblije.
Isperite ga.

Zatvoreni smo,
ponekad, danima u ćeliji.

U zatvoru se WC pusti jednom,
onda još jednom,
zatim ne opet nekoliko minuta.

Prvo ispiranje je iz ljubaznosti,
drugi do kraja,
ali ako krivo mjeriš vrijeme,
ti i tvoj bunky se gušite od mirisa.

Zahodi su tri stope od kreveta
gdje joj počiva lice.
Ispiranje će je probuditi noću,
i ona će vidjeti unutar tebe
svaki put kad se obrišeš.

Ali svejedno morate obrisati.
Toliko je otpada.

U županiji su isključili vodu,
i nije nam rekao.

WC je divljački pljusnuo te noći kad se voda vratila.

Prestrašio sam se sa kreveta,
i okrhnuo zub.

Čistio sam okrhnute zahode,
i toaleti koje koriste vatrogasni kapetani,
i to gotovo svi bez rukavica
jer sam bio dio otpada.
Bila sam zajapurena.

Molio sam za toaletni papir i
pretresli su ga do gola nakon što je obećao
da moja soba nije imala.

Žena u ćeliji do mene pojela je svoje,
sumnjam,
i kad su joj značke prestale davati,
Prošvercao bih joj posteljinu kroz vrata,
a oči bi joj se napunile suzama
od zahvalnosti.

Nije bila ljubazna osoba (još uvijek),
ali nikad nisam vjerovao ni da je otpad,
ma što govorili.

Ne ispireš ljude,
ispiraš stvari.

Isprao sam tubu paste za zube
pun kokaina,
nekoliko desetaka jezgri jabuke,
i-
na dan kad su mi rekli da sam udovica-
kad su mi rekli da mu je ponestalo vremena dok sam ja služio kaznu–

Pocrvenio sam
sve što sam napisao
budući da te manšete
prvi put dotaknuo moja zapešća.

Da mu odem na dženazu
Stajao sam iznad WC školjke
i piškio,
žena koju sam upoznao tog jutra
gledajući kako potok kopni
u maloj plastičnoj posudi.
Zalijepila je
i napisao svoje ime na njemu.
Ne onaj koji seže bezbrojnim generacijama,
Ali onaj koji nije ništa više od grofa.
WF0124.

Kakva šteta.

Držao sam sve u sebi,
i ostavio sve iza sebe,
ali mi je otvorio oči
tako da sam mogao vidjeti.

Toliko je otpada,
tako
mnogo
gubljenje.

Sve u modricama,
ali samo nešto od toga
ispiranje.

***

Bog ribe

Doktor me pita da stanem na vagu,
i stranac pita zašto sam otišao u zatvor,
i oboje me pokušavaju odmjeriti bez ikakvog dizanja teških stvari,

ali to samo liječnik priznaje.

Barmen si natoči burbon,
i stranac pita zašto sam otišao u zatvor,
i oboje pokušavaju otupjeti na ono što čuju,

ali samo barmen to priznaje.

Cijeli grad kupuje karte da nahrani jednokrilog orla,
i stranac pita zašto sam otišao u zatvor,
i svi samo pokušavaju vidjeti grešku.

Gledati slomljenu pticu,
fascinirati na besplatnoj stvari.

Za stisnuti malu ribu, a utažiti veliki apetit.

Nitko ne želi razmišljati o hranjenju,
osim djevojčice u redu koja traži da zna koji zločin ovo zaslužuje,
ovo umiranje,
ovo umiranje,
ovo umiranje
polako za predstavu.

Odrasli je ignoriraju, ali ribe čuju.

riba se moli da prestane tražiti razloge,
riba se moli da okrutnost smatra bezrazložnom,
riba se moli da ona, krupna kći prirode, popravi ovu izobličenost.

ali djevojčica odluči da želi ostati u redu.

Ona kida riblje meso i moli se da nahrani orla,
i stranac pita zašto sam otišao u zatvor,

& oboje
samo čekaju priliku da operu ruke od krvi,

ali stranac samo želi ostati u redu,
i ne zna to priznati.

***
S Raovog bloga

Nedavno sam pomogao u kuriranju umjetnosti za grupu s kojom radim – Liberated Arts Collective. Bili smo uključeni u The Other Art Fair, veliki virtualni događaj, a naš je štand posvećen radovima umjetnika pogođenih sustavom. Registracija je besplatna. https://www.theotherartfair.com/la/virtual-editions/ Sajam traje još nekoliko dana. [Do 4. travnja]