Prakticiranje Rehumanizacije Dok Se krećemo Prema Neizvjesnosti

Ovo je moćna praksa koja je podijeljena d sa mnom, napisao John Paul Lederach. John Paul je sociolog i stručnjak za transformaciju sukoba. Djelovao je kao graditelj mira u Nepalu, Somaliji, Sjevernoj Irskoj, Kolumbiji i Nikaragvi oko pitanja vezanih uz izravno nasilje i sistemsko ugnjetavanje. Posvetio je svoj život istraživanju i primjeni alternativa dehumanizaciji i nasilju kroz procese koji ponovno potiču empatiju, poštovanje, razumijevanje i međusobnu identifikaciju. Ovu praksu naziva rehumanizacijom .

Ivan Pavao II objašnjava da rehumanizacija podrazumijeva poticanje naše moralne imaginacije kako bismo drugoga prvo vidjeli kao osobu, zatim sebe u drugima i konačno prepoznali našu zajedničku ljudskost. To također znači proširivanje vlastitog osjećaja za sebe kako bismo mogli biti osjetljivi na patnju drugih i nadamo se da ćemo početi poštovati osnovno ljudsko dostojanstvo svih.

Ivan Pavao II identificira četiri vrste mašte koje podržavaju rehumanizaciju. Prva je „mašta unuka“. Pod time misli da se možemo projicirati u budućnost i vidjeti da bi naši unuci i unuci naših protivnika lako mogli imati intimnu i zajedničku budućnost. Kroz ovaj proces možemo zamisliti sebe u relacijskoj mreži koja uključuje naše protivnike. Ova vrsta mašte može nam omogućiti da vidimo dalje od naših trenutnih sukoba i predrasuda. Potiče nas da radimo za opće dobro svih. Također nas motivira da razumijemo razlike u stavovima i vrijednostima, te kroz to može biti put iz mržnje i objektivizacije drugih.

Druga vrsta mašte je stvaranje saveznika iz dvosmislenosti, znatiželje, istraživanja, poniznosti i „neznanja“ u procesu približavanja našim neprijateljima, onima koji pate i onima koji su vrlo različiti od nas. Potrebna je mašta da bi se srce otvorilo nezamislivim mogućnostima i upravo onim stvarima koje nam prijete. Ovo učenje Ivana Pavla podsjetilo me na opomenu mog učitelja Bernieja Glassmana da počivamo u „neznanju“, jednom od tri načela mirotvorca ili onoga što je Suzuki Roshi nazvao „početničkim umom“.

Treća vrsta mašte je ona koja nam omogućuje da zamislimo drugačiju budućnost. Ivan Pavao II. to je nazvao „kreativnom maštom“, sposobnošću zamišljanja budućnosti na način koji rehumanizira sve aktere i stvara mogućnost za transformativne promjene, čak i usprkos svim izgledima. Ova vrsta mašte ukazuje na otpornu svrhu i revolucionarno strpljenje, sposobnost da se ne bojimo ili ne budemo nestrpljivi dok zamišljamo širi horizont nego što smo vjerovali da je moguć.

Četvrta vrsta mašte je „mašta rizika“ - rizik od nevezanosti za ishode, rizik suočavanja s nepoznatim, rizik pružanja ruku izvan podjela i suočavanja s neizvjesnošću sa znatiželjom i snagom. Te imati hrabrosti i ljubavi suočiti se s otporom unutar vlastitih zajednica i vlastitih umova dok nastojimo okončati dehumanizaciju, objektivizaciju i patnju.

Moć mašte i zdrave empatije može nam omogućiti da stvari vidimo iz sasvim drugačije perspektive te nas voditi i inspirirati da se odupremo normalizaciji nepodnošljivog.