Kako Sam Postao Poduzetnik U 66

Nikada nije kasno da se ponovno osmislite. Uzmite to od Paula Tasnera -- nakon što je 40 godina neprekidno radio za druge ljude, osnovao je vlastiti start-up u dobi od 66 godina, spajajući svoju ideju za posao sa svojim iskustvom i strašću. I nije sam. Kako on govori u ovom kratkom, smiješnom i inspirativnom govoru, starije osobe se sve više prepuštaju svojim poduzetničkim instinktima -- i bilježe veliki uspjeh.

Htio bih te vratiti otprilike sedam godina unatrag u svoj život. Petak poslijepodne, nekoliko dana prije Božića 2009. Bio sam direktor operacija u tvrtki za široku potrošnju u San Franciscu i pozvan sam na sastanak koji je već bio u tijeku. Taj sastanak se pokazao kao moj izlazni intervju. Dobio sam otkaz, zajedno s nekoliko drugih. Imao sam tada 64 godine. Nije bilo potpuno neočekivano. Potpisao sam hrpu papira, pokupio svoje osobne stvari i otišao pridružiti se supruzi koja me čekala u obližnjem restoranu, potpuno nesvjestan. Premotavajući nekoliko sati, oboje smo se jako glupo napili.

Dakle, više od 40 godina neprekidnog rada za razne tvrtke, velike i male, je završeno. Imao sam dobru mrežu, dobru reputaciju -- mislio sam da ću biti dobro. Bio sam inženjer u proizvodnji i pakiranju. Imao sam dobru pozadinu. Umirovljenje, kao i za mnoge ljude, za mene jednostavno nije bila opcija. Tako sam se sljedećih nekoliko godina okrenuo savjetovanju bez ikakve strasti.

A onda je počela puštati korijenje ideja, rođena iz moje brige za naš okoliš. Želio sam izgraditi vlastiti posao, dizajnirajući i proizvodeći biorazgradivu ambalažu od otpada -- papira, poljoprivrednog, čak i tekstilnog otpada -- zamjenjujući otrovnu, jednokratnu plastičnu ambalažu o kojoj smo svi postali ovisni. To se zove čista tehnologija i činilo mi se da ima smisla. Pothvat koji bi mogao pomoći u smanjenju milijardi funti plastične ambalaže za jednokratnu upotrebu koja se baca svake godine i zagađuje našu zemlju, naše rijeke i naše oceane, a ostavlja se budućim generacijama da riješe -- našim unucima, mojim unucima.

I tako sam sada sa 66 godina, sa 40 godina staža, prvi put postala poduzetnica.

Hvala. Ali ima još toga.

Puno problema s kojima se treba pozabaviti: proizvodnja, outsourcing, otvaranje radnih mjesta, patenti, partnerstva, financiranje -- sve su to tipični problemi za start-up, ali teško da su tipični za mene. I nekoliko riječi o financiranju. Živim i radim u San Franciscu. A ako tražite financiranje, obično ćete se natjecati s nekim vrlo mladim ljudima iz visokotehnološke industrije, a to može biti vrlo obeshrabrujuće i zastrašujuće. Imam cipele starije od većine ovih ljudi.

Ja znam.

Ali pet godina kasnije, oduševljen sam i ponosan što mogu podijeliti s vama da su se naši prihodi udvostručili svake godine, da nemamo duga, imamo nekoliko velikih klijenata, naš patent je izdan, imam divnog partnera koji je sa mnom od samog početka i osvojili smo više od 20 nagrada za posao koji smo obavili. No, najbolje od svega, napravili smo mali trag -- vrlo mali trag -- u svjetskoj krizi zagađenja plastikom.

I trenutno radim najkorisniji i najsmisleniji posao u svom životu. Mogu vam reći da postoji mnogo resursa dostupnih poduzetnicima svih dobnih skupina, ali ono za čim sam stvarno žudio prije pet godina bilo je pronaći druge poduzetnike koji su prvi put krenuli u posao mojih godina. Htio sam se povezati s njima. Nisam imao uzore, apsolutno nikakve. Taj programer aplikacija od 20 i nešto iz Silicijske doline nije mi bio uzor.

Siguran sam da je bio vrlo pametan --

Želim učiniti nešto po tom pitanju i želim da svi učinimo nešto po tom pitanju. Želim da počnemo više razgovarati o ljudima koji ne postanu poduzetnici dok ne budu stariji. Govorimo o ovim odvažnim muškarcima i ženama koji se prijavljuju kada se njihovi vršnjaci, u biti, odjavljuju. A zatim povezivanje svih tih ljudi u različitim industrijama, u različitim regijama, u različitim zemljama -- izgradnja zajednice.

Znate, Small Business Administration nam kaže da je 64 posto novih radnih mjesta stvorenih u privatnom sektoru u SAD-u zahvaljujući malim tvrtkama poput moje. I tko kaže da ćemo zauvijek ostati mali? Imamo zanimljivu kulturu koja doista očekuje da ćete, kad dođete u određene godine, cijelo vrijeme igrati golf, ili igrati dame, ili čuvati djecu unucima. Obožavam svoje unuke i strastveno želim učiniti nešto značajno na globalnom tržištu.

I imat ću puno društva. Ured za popis stanovništva kaže da će do 2050. godine u ovoj zemlji biti 84 milijuna starijih osoba. To je nevjerojatna brojka. To je gotovo dvostruko više nego što ih imamo danas. Možete li zamisliti koliko će novih poduzetnika biti među 84 milijuna ljudi? I svi će imati četiri desetljeća iskustva.

Pa kad kažem, "počnimo više razgovarati o ovim divnim poduzetnicima", mislim, razgovarajmo o njihovim pothvatima, baš kao što govorimo o pothvatima njihovih mnogo mlađih kolega. Stariji poduzetnici u ovoj zemlji imaju 70 posto uspjeha u pokretanju novih pothvata. 70 posto uspješnosti. Mi smo poput Golden State Warriorsa među poduzetnicima -- a taj broj pada na 28 posto za mlađe poduzetnike. To je prema grupi sa sjedištem u Velikoj Britaniji pod nazivom CMI.

Nisu li postignuća 70-godišnjeg poduzetnika jednako značajna, jednako vrijedna vijesti kao i postignuća 30-godišnjeg poduzetnika? Naravno da jesu. Zato bih volio izraz "70 preko 70" učiniti jednako -- jednako uobičajenim kao i izraz "30 ispod 30."