Ujedinjeni narodi: Meditacija Za Mir

„Sadašnje stanje tjeskobe u cijelom svijetu, koje je karakteristično za sva velika razdoblja radikalne tranzicije, mora ustupiti mjesto izrazu dinamične nade i vjere u sposobnost ljudske obitelji, osobito njezine mladeži, da izgradi novu zemlju, humaniju zajednicu, budućnost otvorenu većoj radosti i kreativnijem postajanju.“

Danas hrabro odjekujuća, ova je izjava sastavljena na skupu duhovnih vođa na 30. obljetnici Ujedinjenih naroda, 24. listopada 1975.

Kad se skup približio kraju, brat David Steindl-Rast vodio je grupu u meditaciji u nastavku. Čini se prikladnim danas, uoči Međunarodnog dana mira 2016. , podijeliti ovaj poziv da “s poštovanjem stojimo na zajedničkom tlu ljudske potrage za smislom, rame uz rame sa svima koji su ikada stajali na ovom tlu u svojoj tragačkoj misli, u svom slavljenju ljepote, u svojoj predanoj službi.”

Sestre i braćo u Duhu:

Bili smo svjedoci važnog i duboko potresnog događaja, važnog ne samo za nas koji smo mu svjedočili, nego i za povijest Ujedinjenih naroda, pa tako i za cijelu ljudsku obitelj.

Sasvim je prikladno da želimo proslaviti zatvaranje ovog velikog događaja gestom zahvalnosti srca.

Ali ne bi bilo dovoljno da netko pred vama izrekne blagoslov ili molitvu. U ovom trenutku zajedno moramo učiniti ovu zahvalnu gestu srca. Pozivam vas da to učinite.

Budući da smo doista jedno srce, trebali bismo moći pronaći zajednički izraz Duha koji nas u ovom trenutku pokreće. Ali različitost naših jezika nas dijeli. Ipak, tamo gdje jezik riječi zakaže, tihi jezik gesta pomaže izraziti naše jedinstvo. Koristeći se onda ovim jezikom, ustanimo i stanemo.

Neka naš ustanak bude izraz da se uzdižemo do ove prilike u dubokoj svijesti o tome što ona znači.

Neka naše stajanje bude svjesna gesta: svjesni tla na kojem stojimo, jednog malog komadića zemlje na ovoj zemlji koji ne pripada jednoj naciji, već svim ujedinjenim nacijama. To je zaista mali komad zemlje, ali on je simbol ljudske sloge, simbol istine da ova jadna, zlostavljana zemlja pripada svima nama zajedno.

Dok stojimo, dakle, poput biljaka koje stoje na dobrom zemljištu, pustimo korijenje duboko u naše skriveno jedinstvo. Dopustite sebi da osjetite što znači stajati i proširiti svoje unutarnje korijene.

Ukorijenjeni u tlu srca, izložimo se vjetru Duha, jedinog Duha koji pokreće sve koji se daju pokrenuti. Udahnimo duboko dah jednoga Duha.

Neka naš položaj svjedoči da zauzimamo zajednički stav.

Neka naš stav bude izraz poštovanja prema svima onima koji su se prije nas zauzimali za ljudsko jedinstvo.

Stanimo s poštovanjem na tlu našeg zajedničkog ljudskog nastojanja, pridružujući se svima onima koji su stajali na ovom tlu, od prvih oblikovatelja alata do inženjera najsloženijih strojeva i institucija.

Stanimo s poštovanjem na zajedničkom tlu ljudske potrage za smislom, rame uz rame sa svima koji su ikada stajali na ovom tlu u svojoj tragačkoj misli, u svom slavljenju ljepote, u svom predanom služenju.

Stanimo s pijetetom pred svima koji su na našem zajedničkom terenu ustali da budu prebrojani, ustali – i bili posječeni.

Podsjetimo se da zauzeti se kao što smo sada zauzeli podrazumijeva spremnost položiti život za ono za što se zalažemo.

Stanimo sa strahopoštovanjem pred tim tisućama i tisućama – poznatih i neznanih – koji su položili svoje živote za zajedničku stvar naše ljudske obitelji.

Pognimo glave. Pognimo im glave.

Stanimo i pognimo glave, jer stojimo pred sudom.

Stojimo pod sudom, jer "jedan je ljudski duh." Ako smo jedno s herojima i prorocima, jedno smo i s onima koji su ih progonili i ubijali. Jedno s pristašama kao što smo jedno sa žrtvama. Svi dijelimo slavu ljudske veličine i sramotu ljudskog neuspjeha.

Dopustite mi da vas sada pozovem da usredotočite svoj um na najneljudskiji čin razaranja koji možete pronaći u svom sjećanju. A sada uzmite ovo, zajedno sa svim ljudskim nasiljem, svom ljudskom pohlepom, nepravdom, glupošću, licemjerjem, svom ljudskom bijedom, i podignite sve to, svom snagom svog srca, u struju suosjećanja i iscjeljenja koja pulsira kroz srce svijeta – to središte u kojem su sva naša srca jedno. Ovo nije laka gesta. Možda se nekima od nas čini gotovo preteškim. Ali sve dok ne dosegnemo i dodirnemo svojim najdubljim korijenima ovaj zajednički izvor sloge i suosjećanja, još nismo u svojim srcima zatražili jedinstvo koje je naše zajedničko ljudsko pravo rođenjem.

Stojeći čvrsto, dakle, u ovom jedinstvu, zatvorimo oči.

Zatvorimo oči kako bismo sebi dočarali našu sljepoću dok se suočavamo s budućnošću.

Zatvorimo oči kako bismo usredotočili svoj um na unutarnje svjetlo, naše jedino zajedničko svjetlo, u čijem ćemo sjaju moći hodati zajedno čak iu mraku.

Zatvorimo oči kao gestu povjerenja u vodstvo jednoga Duha koji će nas pokrenuti ako otvorimo svoja srca.

"Jedan je ljudski duh", ali ljudski je duh više od čovjeka, jer je ljudsko srce nedokučivo. U tu dubinu tiho pustimo korijenje. Tu leži naš jedini izvor mira.

U trenutku, kada ću vas pozvati da ponovno otvorite svoje oči, također ću vas pozvati da se u ovom Duhu obratite osobi pored sebe s pozdravom mira. Neka naše slavlje kulminira i završi ovom gestom, kojom ćemo jedni druge slati kao glasnici mira. Učinimo to sada.

Mir sa svima vama!