Otkucaj Srca Bubnja

Bio je tu jedan tip po imenu Ken, beskućnik u Half Moon Bayu, gdje mi živimo. Živio je ispod mosta u Main Streetu. Živio je u svom autu i izrađivao je rezbarije u drvetu. Dakle, imao je sve svoje rezbarije u drvetu poredane tamo ispod mosta i jednostavno bi se ondje motao tijekom dana.

U to vrijeme, upravo sam prošla kroz jako bolan razvod, moj život je bio nekako jako nemiran. Osjećala sam se jako nesretno i nemirno, pitala sam se što ću, što će biti u mom životu.

Jednom sam šetao Glavnom ulicom sa svojim sinom Adamom, koji je tada imao oko 12 ili 13 godina. Tek se počeo zanimati za bubnjeve.

Rekao je: "Tata, želim ti pokazati jednog od mojih učitelja bubnjeva."

Rekao sam: "Naravno."

Pa me odvede preko, ispod mosta, gdje je Ken. I reče: "Učim bubnjati od Kena."

Rekao sam: "Što?! Učiš bubnjati od ovog beskućnika koji živi ispod mosta?"

Rekao je: "Da, dođi dolje i vidi."

Nisam bio baš sretan zbog svega, ali sam došao i upoznao Kena. I saznao sam njegovu priču.

Ken je bio učitelj u srednjoj školi u obližnjem Redwood Cityju i život mu je donio neke probleme. Izgubio je posao, izgubio je brak, izgubio je dom, izgubio je sve. Nije imao ništa.

Ali dok sam sjedio tamo ispod mosta s Kenom, primijetio sam da je vrlo miran. Činio se kao da je dobro. Život je jednostavno bio prekrasan.

Pitao sam: „Ken, zašto se osjećam kao da stvarno nisam sretan sa svojim životom? Imam toliko toga, a ti nemaš ništa. Što se događa? Kako možeš biti tako sretan sa svojim životom?“

Ken je izvukao bubanj i počeo udarati u njega.

Rekao je: „Ovo je otkucaj srca koji je uvijek prisutan. Otkucaj nas samih; otkucaj srca naših života.“

I počeo je svirati bubanj.

Onda Adam -- znate, s 12 godina -- sjedne i počne svirati bubanj. Bio je prisutan. A kad je bio prisutan, to se za njega manifestiralo kao ritam bubnja -- to je bio osnovni otkucaj srca.

Tako je Adam postao dio grupe djece koja su svakog utorka navečer išla ispod mosta i svirala bubnjeve zajedno s Kenom. U tom trenutku, osjećao sam se sasvim dobro zbog toga. Svi ostali roditelji djece također su se osjećali dobro. Bili smo sigurni da su djeca u dobrim rukama.

Adam i njegovi prijatelji naučili su kako kontaktirati taj osnovni otkucaj srca.

Premotajmo unaprijed otprilike 20 godina.

Što Adam sada radi? On je učitelj glazbe u San Franciscu. Ide u škole u svim različitim četvrtima. Kaže da je ponekad vrlo kaotično, posebno u siromašnim četvrtima. Neka djeca su beskućnici ili nisu sigurni gdje će im biti roditelji; toliko se toga događa u životima te djece. A način na koji uči djecu svirati bubnjeve je taj da uđe u sobu. Zatim, umjesto da stane ispred sobe i da im upute -- umjesto da kaže: "Evo o čemu se radi u glazbi. Evo C ljestvice. Evo D ljestvice." -- on samo sjedi u sobi i gleda djecu kako trče okolo i bacaju stvari jedni na druge i rade što rade.

Zatim počinje udarati u bubanj.

Na kraju, djeca nauče udarati bubnjeve. I pronađu ritam koji ih drži zajedno. Tako on započinje svoje satove glazbe.

Pričao mi je o jednoj djevojci koja je zapravo beskućnica i ne zna gdje joj je otac, a majka ima nekih problema. Nitko u njihovoj obitelji nije završio srednju školu. Počela je svirati violinu i jako je uzbuđena. Želi ići na fakultet i postati glazbenica. I on je ohrabruje.

Tu je Ken, još uvijek ispod mosta u Half Moon Bayu. Njega ne zanima priča o tome što mu je život učinio. On je jednostavno sa srcem sadašnjosti.