Ovog tjedna prije sedam godina, David Foster Wallace ustvrdio je da "naučiti razmišljati zapravo znači naučiti kako ostvariti određenu kontrolu nad time kako i što mislite." Ipak, u doba neprekidnog senzacionalizma, pseudoznanosti i neumoljive utrke za prečacima, brzim odgovorima i srebrnim mecima, znati što misliti čini se sve većim izazovom. Smišljamo alate kao što je The Baloney Detection Kit i stvaramo prekrasne animacije kako bismo djecu naučili kritičkom razmišljanju, ali umijeće kritičkog razmišljanja je navika koja zahtijeva pažljivo i dosljedno njegovanje. U svom izvanrednom eseju pod naslovom “Teret skepticizma”, izvorno objavljenom u izdanju Skeptical Inquirera u jesen 1987., Carl Sagan — uvijek artikulirani i strastveni tumač — lijepo je uhvatio dualnost i osmotsku ravnotežu kritičkog mišljenja:
"Čini mi se da je ono što je potrebno izvanredna ravnoteža između dviju sukobljenih potreba: najskeptičnije ispitivanje svih hipoteza koje nam se serviraju i istovremeno velika otvorenost za nove ideje. Očito su ta dva načina razmišljanja u nekoj napetosti. Ali ako ste u mogućnosti upotrijebiti samo jedan od ovih načina, koji god da je, u velikoj ste nevolji.
Ako ste samo skeptični, nikakve nove ideje ne dolaze do vas. Nikad ne naučiš ništa novo. Postajete kukavni starac uvjeren da svijetom vlada glupost. (Postoji, naravno, mnogo podataka koji vas podržavaju.) Ali svako malo, možda jednom u stotinu slučajeva, nova se ideja pokaže pravom, valjanom i divnom. Ako imate previše navike biti skeptični prema svemu, to će vam nedostajati ili će vam to smetati, au svakom slučaju stajat ćete na putu razumijevanja i napretka.
S druge strane, ako ste otvoreni do lakovjernosti i nemate u sebi ni trunke skeptičnog osjećaja, onda ne možete razlikovati korisno od bezvrijednog. Ako sve ideje imaju jednaku valjanost, tada ste izgubljeni, jer tada, čini mi se, nijedna ideja nema nikakvu valjanost.
Neke su ideje bolje od drugih. Mehanizam za njihovo razlikovanje bitan je alat u ophođenju sa svijetom, a posebno u ophođenju s budućnošću. A upravo je mješavina ova dva načina razmišljanja ključna za uspjeh znanosti."
Evo izvrsnog dodatka ovim poznatim definicijama znanosti.
COMMUNITY REFLECTIONS
SHARE YOUR REFLECTION
3 PAST RESPONSES
when I said 'sick' I mean a bad feeling my friends hid in G+.
I can explain another story when I had two people who worked my store they were different clans but same community. So in msn I was chatting two of online one talked bad about the other one and I agreed then the other one talked and I greed yet two of them thought I belong to one's. So if you again look the first version of the story and the last one you can know it was meant immediate actions.
Anyway, it was great you suggested in today's dailygood though I would like friends of that community to ask and see their points. When I saw some people talking Hitler I could call myself Hitler. And some people would feel hurt. I recently learnt his history. It is like that.
Though that we talked, What I don't like is what people I socialized perceived about me. I am very sure it must made them sick but I didn't know but I sensed something was incorrect when one praised a divine. So I lacked sobriety and I didn't know that the buddy knew something about woman who spoke up. But I tell you I know it could hurt innocent people's but you have to follow the facts that I explained last week. That art was though of ten minutes on desktop and what it says except the money was meant immediate actions. Yes some sort of the story was circulated but those statements were not in me. It is very hard someone not an artist can think that.
So you need to understand the theory as wise and not come as a cranky. I really couldn't know where enmity came from when you send me frightening dailygood. If you could say that something was disgusting I could have solved and cleanness would have worked. You know, I am honesty.
This beautiful article by Carl Sagan gives us a new insight into the pattern of human thinking.
Yours Sincerely
Muralikrishna.P.