Ja Bih više Volio Prazan život

Moje postojanje je samo po sebi kontradikcija. Sagradili su ga ljudi koji su ratovali za život. Izgrađen da zaštiti djecu od smrti u tom istom ratu. Ja sam sklonište od bombi.

Ja sam prostor ukopan duboko ispod kampusa St Bakhita Girls Primary School u Južnom Sudanu. Kao grob, ali mnogo veći; dovoljno velika da u nju stane desetak mladih djevojaka koje su izletjele iz svojih učionica čuvši strahovito zujanje borbenog aviona Antinov koji se približava.

Svima ovdje je poznat taj zvuk koji dopire do nas mnogo prije nego što nam avion uđe u vidokrug. Svatko je ovdje vidio slapove bombi koje slijede, zatrpavajući nebo, zabijajući se u zemlju, sijekući stabla napola, odsijecajući udove od života, sravnjujući domove i kao da gutaju cijeli naš svijet u požaru.

Svi ovdje znaju da ja nudim jedino moguće utočište. Iskreno, radije bih ostao prazan. Volio bih da nikad ne bude potrebe za mnom.

Takve su bombe dva puta pale na ovaj kampus tijekom građanskog rata. Moji betonski zidovi jesu zaštitili djevojke od smrti, ali samo zato što nijedna bomba nije pala ravno na mene. Beton nije dorastao tim ogromnim eksplozivima. Moja dubina, međutim, može zaštititi od šrapnela. Jedna mlada djevojka, čiji su koraci bili previše paralizirani panikom da bi dosegla moju izdubljenu sigurnost, izgubila je nogu od vrućeg letećeg metala.

Nekoliko je bombi palo na ovaj kampus. Jedan je pao jedva kamenom od mene, ali nije eksplodirao. Udarac ga je zabio oko 10 metara u zemlju. Tu počiva, i danas. Školski su upravitelji više puta preklinjali vladu: "Molim vas, dođite ukloniti ovu bombu ili je barem deaktivirati." Unatoč molbama, bomba ostaje. Prošla prijetnja. Trenutna opasnost za 853 djevojke koje bježe po kampusu.

Prošle su godine otkako je rat službeno završio. Antinovi više ne lete iznad Južnog Sudana. Ali ja sam još uvijek ovdje u kampusu, zajedno s pola tuceta drugih poput mene, za slučaj da nam ponovno zatrebaju. Sukobi se nastavljaju u Južnom Sudanu, potaknuti neprijateljstvom, prijevarama, poplavama i glađu, no bore se većinom oružjem, a ne bombama.

Moju prazninu, za sada, narušavaju samo jurcavi štakori i pokoja zmija. Najsretniji sam kad sam prazan.