Kad ritam srca postane ubrzan,
Vrijeme preuzima naprezanje dok se ne slomi;
Tada sav nenadzirani stres pada na površinu
Na umu poput beskrajne, sve veće težine,
Svjetlost u umu postaje prigušena.
Stvari koje ste prije mogli prihvatiti bezbrižno
Sada postanu mukotrpni događaji volje.
Umor obuzima tvoj duh.
Gravitacija počinje padati u tebe,
Povlačeći svaku kost prema dolje.
Plima koju nikad nisi cijenio je nestala.
I nasukani ste na nesigurnom tlu.
Nešto u tebi se zatvorilo;
I ne možeš se prisiliti da se vratiš u život.
Prisiljen si ući u prazno vrijeme.
Želja koja te je pokretala je nestala.
Sada nema ništa drugo za raditi nego se odmoriti
I strpljivo naučite prihvatiti sebe
Odustao si za utrku dana.
U početku će ti se misli zamračiti
I tuga preuzima poput bezvoljnog vremena.
Bujica neplakanih suza će te prestrašiti.
Prebrzo si putovao preko lažnog tla;
Sada je tvoja duša došla da te uzme natrag.
Utočište u svojim osjetilima, otvori se
Za sva mala čuda kroz koja si jurio/la.
Postanite skloni promatrati put kiše
Kad pada polako i slobodno.
Oponašaj naviku sumraka,
Uzimajući vrijeme za otvaranje bunara boja
To je poticalo svjetlinu dana.
Crtaj uz tišinu kamena
Dok te njegov mir ne osvoji.
Budite pretjerano nježni prema sebi.
Klonite se onih koji su duhom uznemireni.
Nauči se provoditi vrijeme u blizini nekoga tko ti je opušten
Tko misli da ima svo vrijeme ovog svijeta.
Postepeno ćeš se vratiti sebi,
Naučivši novo poštovanje prema svom srcu
I radost koja prebiva daleko u sporom vremenu.
-- John O'Donohue , iz "Blagoslova"
COMMUNITY REFLECTIONS
SHARE YOUR REFLECTION
15 PAST RESPONSES
This whole book by O'Donohue is a great blessing "To Bless the space between us." So sad that he has departed but grateful for the gifts he left behind--each of them a special gem of insight for our troubled world. John O'Donohue helps me remember what truly matters.
Excellent message, specially for those of us who try to manage stress daily.
Great to get a poem - not just more "information"
Would love more poems from Daily Good.
I cannot possibly tell you how timely this is for me right now...I am so grateful for your writing - you have provided a validation that I so desperately needed. It is only by the refuge, calmness, and gentleness you have so eloquently communicated that I have survived. Thank you, dear John O'Donahue for having written this. Thank you so, dear Daily Good, for having posted it.
Namaste, ~AJay
I like the expression, 'race of days'. It seems like this and to what end we run I'm sometimes unsure. I think it's because we feel we run out of time. We have to do things. To be seen to be doing things. I think it's time I stopped. Time to let everything flow around me and just let life happen.
Oh my God, this was just what I needed...Thank you to whoever chose it