Ne možemo Pojesti BDP: Globalni Trendovi O Alternativnim Pokazateljima

Bruto domaći proizvod (BDP) je najpoznatiji "broj" u gospodarskom upravljanju. Pokreće nacionalne politike, postavlja prioritete u društvenim područjima (npr. postoji omjer između BDP-a i količine potrošnje na socijalnu skrb koju mnoge zemlje smatraju primjerenom) i naposljetku utječe na društveni krajolik zemlje (npr. određivanjem odnosa između rada i poslovanja, ravnoteže između poslovnog i privatnog života i vrste obrazaca potrošnje koje građani usvajaju). Tip industrijskog modela koji podržava BDP dominira fizičkom i infrastrukturnom 'geografijom, od oblika gradova i njihovog odnosa sa selom do upravljanja parkovima i prirodnim resursima. Marketinške strategije, oglašavanje i životni stilovi prožeti su njegovim utjecajem. Ipak, ne možemo pojesti BDP: ovaj je broj doista apstrakcija stvarnog bogatstva i vrlo iskrivljena mjera ekonomske uspješnosti, a kamoli ljudske dobrobiti. Stoga je stvoren niz alternativnih pokazatelja za promicanje različitih ideja napretka i uključivanje koncepata poput održivog razvoja i blagostanja.

Bruto domaći “problem”: zašto se BDP ne zbraja

BDP nije mjera "svih" gospodarskih aktivnosti. Zbog svog dizajna, računa samo ono što se formalno odvija na tržištu, što znači da se druge ekonomske aktivnosti koje se odvijaju u „neformalnoj“ ekonomiji ili unutar kućanstava, kao i razne usluge koje su besplatno dostupne, od volontiranja do usluga ekosustava koje pruža priroda i koje omogućuju funkcioniranje naših gospodarstava, ne računaju kao dio gospodarskog rasta (Fioramonti 2013, str. 6f.). To stvara očite paradokse. Uzmimo slučaj zemlje u kojoj se prirodni resursi smatraju zajedničkim dobrima i dostupni su javnosti, ljudi razmjenjuju dobra i usluge putem neformalnih struktura (npr. tržišta robne razmjene, tržišta rabljene robe, inicijative za razmjenu u zajednici, vremenske banke itd.) i većina ljudi proizvodi ono što troši (npr. kroz poljoprivredu malih razmjera, sustave distribucije energije izvan mreže itd.). Ova bi zemlja bila ocijenjena kao "siromašna" prema BDP-u, jer ovaj broj bilježi ekonomski učinak samo kada se prirodni resursi prodaju i usluge pružaju po cijeni. BDP nas potiče da uništimo "pravo" bogatstvo, od društvenih veza do prirodnih resursa, kako bismo ga zamijenili transakcijama temeljenim na novcu. Kao što je izvijestila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), "[i]kad je postojala kontroverzna ikona iz svijeta statistike, BDP je to. Mjeri dohodak, ali ne i jednakost, mjeri rast, ali ne i uništenje, i zanemaruje vrijednosti poput društvene kohezije i okoliša.

Ipak, vlade, poduzeća i vjerojatno većina ljudi kunu se u to” (OECD Observer 2004-2005).

Novi pokazatelji za svijet nakon BDP-a

Postoji sve veća suglasnost među znanstvenicima i kreatorima politika da moramo ići dalje od BDP-a. Godine 2004. OECD je pokrenuo promišljanje o pokazateljima blagostanja na Svjetskom forumu o statistici, znanju i politici. Godine 2007. EU je bila domaćin konferencije “Beyond GDP” i objavila je komunikaciju dvije godine kasnije. Godine 2009. komisija koju je osnovao bivši francuski predsjednik Sarkozy i kojom su predsjedali nobelovci Joseph Stiglitz i Amartya Sen objavila je opsežno izvješće o mjerama ekonomske uspješnosti i društvenog napretka (Stiglitz/Sen/Fitoussi 2009.). Od tada su brojne vlade uspostavile slične komisije.

Alternativni pokazatelji iznikli su u proteklim desetljećima. Prvi pokušaj napravili su nobelovci William Nordhaus i James Tobin ranih 1970-ih, kada su razvili indeks nazvan Mjera ekonomskog blagostanja, koji je "ispravljao" BDP dodavanjem ekonomskog doprinosa kućanstava i isključivanjem "loših" transakcija, kao što su vojni troškovi (1973., str. 513). Ekonomist Robert Eisner objavio je Sustav računa ukupnog dohotka 1989. s ciljem integracije BDP-a s netržišnim aktivnostima kao što su usluge kućanstva i neformalne ekonomije (1989., str. 13). Ovaj proces djelomičnih revizija kulminirao je Indikatorom pravog napretka (GPI), uvedenim kasnije 1990-ih, koji je bio prvi sustavni ponovni izračun BDP-a mjerenjem širokog niza društvenih i ekoloških troškova/koristi koji utječu na ljudsku dobrobit (Daly/Cobb 1994., str. 482). GPI uzima u obzir dimenzije kao što su slobodno vrijeme, javne usluge, neplaćeni rad (kućanski poslovi, roditeljstvo i skrb), ekonomski učinak nejednakosti prihoda, kriminala, zagađenja, nesigurnosti (npr. automobilske nesreće, nezaposlenost i nedovoljna zaposlenost), raspada obitelji i ekonomskih gubitaka povezanih s iscrpljivanjem resursa, obrambenih izdataka, dugoročne štete okolišu (močvare, ozon, poljoprivredna zemljišta). Rad objavljen 2013. nedvosmisleno pokazuje da, dok su BDP i GPI slijedili sličnu putanju između ranih 1950-ih i kasnih 1970-ih, ukazujući na to da su konvencionalni procesi rasta povezani s poboljšanjem ljudskog i gospodarskog napretka, još od 1978. svijet je povećao svoj BDP nauštrb socijalne, ekonomske i ekološke dobrobiti (Kubiszewski et al. 2013.) [vidi sliku 1].

Dok je GPI najopsežniji primjer sintetičkog indeksa koji kombinira ekonomske, društvene i ekološke dimenzije, od summita Rio+20 2012. poseban je naglasak na obračunu prirodnog kapitala. Priroda doprinosi ekonomskom napretku i blagostanju na više načina. Čini dostupnom robu koja se zatim plasira na tržište, kao što je slučaj s poljoprivrednim proizvodima. Također pruža ključne ekološke usluge kao što su opskrba vodom, gnojidba tla i oprašivanje, što omogućuje gospodarski rast. BDP je slijep za ove inpute, stoga predstavlja prirodu kao da nema ekonomsku vrijednost (Fioramonti 2014., str. 104ff.). Štoviše, BDP zanemaruje i troškove koje proizvodni procesi koje je stvorio čovjek nameću prirodnim sustavima, poput onečišćenja. Ipak, ti ​​su troškovi stvarni i izravno utječu na dobrobit ljudi i gospodarsku učinkovitost naših zemalja.

Iako je usredotočenost na prirodni kapital postala središnja u raspravi "Izvan BDP-a", do sada su proizvedena samo dva pokazatelja. Najnoviji, Inkluzivni indeks bogatstva (IWI) koji je objavio Međunarodni program ljudskih dimenzija Sveučilišta UN-a, razlikuje proizvedeni, ljudski i prirodni kapital. U pilot primjeni u 20 zemalja, IWI pokazuje da je prirodni kapital najznačajniji resurs za većinu zemalja, posebno one najmanje bogate. Sličan pristup prirodnom kapitalu ima prilagođena neto štednja Svjetske banke (ANS), koja – za razliku od IWI – pokriva većinu zemalja diljem svijeta i prikazuje podatke za dulje razdoblje. ANS uzima u obzir iscrpljivanje prirodnih resursa i troškove onečišćenja te ih usklađuje s ulaganjima u ljudski kapital (obrazovanje) i proizvedeni kapital koji se ne koristi za neposrednu potrošnju. Rezultati pokazuju da je, unatoč impresivnom rastu u posljednjih pola stoljeća, degradacija okoliša poništila globalni gospodarski rast [vidi sliku 2].

I IWI i ANS primjenjuju novčane jedinice za izračun vrijednosti prirodnog kapitala. Iako to omogućuje agregiranje različitih vrsta kapitala (i time oduzimanje iscrpljenosti resursa i degradacije okoliša od BDP-a), to nipošto nije jedini pristup. Ostali pokazatelji mjere štetu okolišu u fizičkim jedinicama. Bez sumnje najpoznatiji od ovih pokazatelja je Ekološki otisak koji je izradila Global Footprint Network.​

Posljednja skupina pokazatelja usredotočuje se konkretnije na dobrobit, prosperitet i sreću. Neka od tih mjerenja također koriste subjektivne procjene, obično temeljene na ispitivanjima javnog mnijenja, zajedno s "tvrdim" ekonomskim i društvenim podacima, kao što je slučaj s OECD-ovim Indeksom boljeg života, Indeksom društvenog napretka i Indeksom prosperiteta Legatum. Drugi pokazatelji gledaju posebno na nacionalnu razinu, npr. kanadski Indeks blagostanja ili Butanski bruto nacionalni indeks sreće, koji je sveobuhvatan skup od devet dimenzija, prvi put izračunat 2008. Zanimljiv pokušaj kombiniranja mjera blagostanja s ekološkim utjecajem je Indeks sretnog planeta koji je razvila Zaklada New Economics sa sjedištem u Velikoj Britaniji 2006. Indeks nadopunjuje ekološki otisak s životno zadovoljstvo i životni vijek. Još od svog osnutka, indeks je dosljedno pokazivao da visoke razine potrošnje resursa ne proizvode usporedive razine blagostanja i da je moguće postići visoke razine zadovoljstva (kako se mjeri u konvencionalnim ispitivanjima javnog mnijenja) bez pretjerane potrošnje prirodnog kapitala Zemlje [vidi sliku 3]. Kostarika je identificirana kao najuspješnija zemlja u stvaranju "sretnih" i dugih života, bez velikog utjecaja na resurse planeta. Slične rezultate postiglo je Sveučilište UN-a kada je revidiralo svoj Indeks ljudskog razvoja (HDI), koji gleda na dohodak, pismenost i očekivani životni vijek, dodajući dodatni parametar održivosti gledajući odabrane ekološke pokazatelje (UNDP 2014., str. 212ff.). Podaci su pokazali da zemlje poput SAD-a i Kanade, koje uživaju jedan od najviših ljudskih razvoja u svijetu, čine to uz veliku ekološku cijenu za sebe i za čovječanstvo. Konvencionalno siromašna zemlja kao što je Kuba i druge zemlje u usponu u Južnoj Americi, kao što je Ekvador, su među onima koje postižu najvišu razinu ljudskog razvoja s prihvatljivim i repliciranim otiskom.

Zaključak

Ovaj kratki pregled trendova u alternativnim pokazateljima nipošto nije iscrpan. Novi brojevi se proizvode neviđenom brzinom, kako novi podaci postaju dostupni i dijele se diljem svijeta. Pregledali smo najistaknutije pokazatelje do danas, podijelivši ih u tri labave kategorije: napredak, održivi razvoj i blagostanje. Svi ti pokazatelji pokazuju sličan obrazac: povećanja BDP-a često su odgovarala smanjenju blagostanja (barem nakon određenog praga) i dolazila je uz ogromne ekološke i društvene troškove. Kad se ti troškovi uzmu u obzir, većina rasta koji je svijet iskusio od sredine 20. stoljeća nestaje. U isto vrijeme, ove brojke pokazuju da je moguće postići dobre razine blagostanja i društvenog napretka bez ugrožavanja prirodne i društvene ravnoteže. Neki od ovih pokazatelja primjenjuju se u širokom rasponu područja politike. Pokazatelji koje sponzorira UN (od IWI do HDI) integrirani su u globalne sastanke na vrhu. Konkretno, prirodni kapital zauzima istaknuto mjesto u aktualnoj raspravi o ciljevima održivog razvoja nakon 2015. godine. GPI je usvojen u nekolicini država u SAD-u, s ciljem dizajniranja politika koje su bolje usklađene s istinskim napretkom. Više od dvadeset nacija provelo je nacionalne preglede svog ekološkog otiska.«

Ono što je sada potrebno jest usklađeni napor da se koristi bogatstvo informacija dobivenih putem alternativnih pokazatelja kako bi se BDP zamijenio kao vodeći pokazatelj u globalnom gospodarskom upravljanju. Dok se na strani mjerenja čini da je rasprava "Izvan BDP-a" dosegla značajnu razinu sofisticiranosti, na razini politike tek trebamo vidjeti koherentnu inicijativu za redizajniranje globalne ekonomije temeljene na novom sustavu mjerenja.

Reference

Daly, Herman E./John B. Cobb 1994 Za opće dobro. Preusmjeravanje gospodarstva prema zajednici, okolišu i održivoj budućnosti, 2. izdanje, Boston​.

Eisner, Robert 1989: Računski sustav ukupnog dohotka, Chicago.

Fioramonti, Lorenzo 2013: Bruto domaći problem. Politika iza najmoćnijeg broja na svijetu, London.

Fioramonti, Lorenzo 2014: Kako brojevi vladaju svijetom. Korištenje i zlouporaba statistike u globalnoj politici, London.

Kubiszewski, Ida/Robert Costanza/Carol Franco/Philip Lawn/John Talberth/Tim Jackson/Camille Aylmer. 2013: Beyond GDP: Measuring and Achieving Global Genuine Progress, u: Ecological Economics, sv. 93/rujan, str. 57-68 (prikaz, ostalo).

Nordhaus, William D./James Tobin 1973: Is Growth Obsolete?, u: Milton Moss (ur.), The Measurement of Economic and Social Performance (Studies in Income and Wealth, Vol. 38, NBER, 1973), New York, str. 509-532 (prikaz, ostalo).

OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) Promatrač 2004.-2005.: Je li GDP zadovoljavajuća mjera rasta?, br. 246-247, prosinac 2004.-siječanj 2005., Pariz (http://www. oecdobserver.org/news/archivestory.php/ pomoć/1518/Je li_GDP_zadovoljavajuća_mjera_rasta_.html, 11.10.2014.).

Stiglitz, Joseph E./Amartya Sen/Jean-Paul Fitoussi 2009: Izvješće Komisije za mjerenje ekonomske uspješnosti i društvenog napretka, Pariz (http://www.stiglitz-sen-fitoussi.fr/documents/ rapport_anglais.pdf, 22.10.2014.).

UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda) 2014.: Izvješće o ljudskom razvoju 2014. Održavanje ljudskog napretka: Smanjenje ranjivosti i izgradnja otpornosti, New York.