Wendell Berry: Čemu služe ljudi?

Izvadak iz zbirke eseja Wendella Berryja "Za što su ljudi".

ja

Milost koja je zdravlje stvorenja može se držati samo zajedničkom.
U liječenju se raspršeni članovi spajaju.
U zdravlju se tijelo milosti, svet ulazi u svijet.

II

Zadatak liječenja je poštivanje sebe kao stvorenja, ni više ni manje.
Stvorenje nije kreator, i ne može biti. Postoji samo jedna Kreacija, a mi smo njeni članovi.
Biti kreativan znači samo imati zdravlje: održati sebe potpuno živim u Kreaciji, održati Kreaciju potpuno živom u sebi, iznova vidjeti Kreaciju, iznova dočekati svoj dio u njoj.
Najkreativnija djela sve su strategije ovog zdravlja.
Djela ponosa, samozvanih stvaratelja, s premijom na originalnosti, svode Kreaciju na novost, slaba iznenađenja umova nesposobnih za čudo.
U potrazi za originalnošću, potencijalni kreator radi sam. U samoći čovjek preuzima odgovornost za sebe koju ne može ispuniti.
Novost je vrsta samoće.

III

Postoji loše djelo ponosa. Postoji i loše djelo očaja, loše obavljeno zbog neuspjeha nade ili vizije.
Očaj je premalo odgovornosti, kao što je ponos previše.
Loše djelo očaja, besmisleno djelo ponosa, jednako izdaju Kreaciju. Oni su otpad života.
Za očaj nema oprosta, a za ponos nema. Tko u samoći može oprostiti?

IV

Dobar rad nalazi put između ponosa i očaja.
Krasi zdravlje. Liječi milošću.
Čuva dano da ostane dar.
Njime gubimo usamljenost:
sklapamo ruke onima koji idu ispred nas, i onima koji dolaze iza nas;
ulazimo u mali krug jedno drugom,
i veći krug ljubavnika čije su ruke spojene u plesu,
i veći krug svih stvorenja, koja ulaze i izlaze iz života, koja se također kreću u plesu, uz glazbu tako suptilnu i golemu da je nijedno uho ne čuje osim u fragmentima.

V
I njime ulazimo u samoću, u kojoj također gubimo samoću.
Samo nesloga može proizaći iz pokušaja dijeljenja samoće.
Istinska samoća nalazi se u divljim mjestima, gdje je čovjek bez ljudske obveze.
Nečiji unutarnji glasovi postaju čujni. Osjećamo privlačnost svojih najintimnijih izvora. Kao posljedica toga, jasnije reagiramo na druge živote. Što netko postaje koherentniji unutar sebe kao stvorenja, to potpunije ulazi u zajedništvo svih stvorenja.
Čovjek se iz samoće vraća natovaren darovima okolnosti.
VI
I od tog povratka se ne može pobjeći.
Od reda prirode vraćamo se redu i neredu čovječanstva.
Od većeg kruga moramo se vratiti manjem, manje unutar većeg i ovisno o njemu.
U veći krug ulazi se voljom da se bude stvorenje, u manji odabirom da se bude čovjek.
A vrativši se iz šume, sa žaljenjem se sjećamo njezinog odmora. Za sva stvorenja postoje na mjestu, dakle u mirovanju.
U svom najžešćem stremljenju, spavajući i budni, mrtvi i živi, ​​oni miruju.
U krugu ljudskom umorni smo od težnje i nemamo odmora.

VII

Red je jedina mogućnost odmora.
Napravljeni poredak mora tražiti zadani poredak, iu njemu naći svoje mjesto.
Polje mora pamtiti šumu, grad mora pamtiti polje, da se kolo života okrene, a umirućeg dočeka novorođenče.
Razbacani članovi moraju se okupiti.
Želja će uvijek nadmašiti moguće. Ali ispuniti moguće znači povećati ga.
Moguće, ispunjeno, pravovremeno je u svijetu, vječno u umu.
Gledajući posao koji treba obaviti, tko može pomoći ako ne želi biti taj koji će to učiniti?
Ali čovjek se boji da neće biti odmora dok se posao ne završi i kuća ne dovede u red, imanje u redu, grad u redu i svi najmiliji dobro.
Ali ponos je taj koji bdije u noći sa svojom željom i svojom tugom.
Raditi sam na ovom poslu znači neuspjeh. Tu nema pomoći. Usamljenost je njegov neuspjeh.
Očaj je onaj koji u vlastitom neuspjehu vidi propast posla.
Ovaj očaj je najnezgodniji ponos od svih.

VIII

Tu je konačno ponos što se misli bez učitelja.
Učitelji su posvuda. Ono što se traži je učenik.
U neznanju je nada. Da smo znali za poteškoće, ne bismo naučili ni tako malo.
Oslonite se na neznanje. Učitelji će doći do neznanja.
Čekaju, kao i uvijek, iza ruba svjetla.

IX

Učenja nesuđenih učitelja pripadaju zadatku i njegova su nada.
Ljubav i rad prijatelja i ljubavnika pripadaju zadatku i njegovo su zdravlje.
Odmor i veselje pripadaju zadatku i njegova su milost.
Neka sutra dođe sutra. Ne tvojom voljom kuća se nosi kroz noć.
Red je jedina mogućnost odmora.