Moć Pisane riječi Da Dosegne Kroz Vrijeme

Jane i Blyden Jackson

“Čak i ako život stane, ljubav se nastavlja.” Ovaj citat biskupa Stevena Charlestona nikad mi nije bio stvarniji nego ove godine, kada je ANTIBOOKCLUB objavio posthumno izdanje posljednjeg romana mog supruga Blydena B. Jacksona Jr., Za jedan dan slobode , dovršenog prije njegove smrti u travnju 2012. Objavljivanje ovog romana, kojega su preskočili glavni izdavači kada smo ga bezuspješno pokušali objaviti dok Blyden je još bio živ, dokaz je njegove predanosti činu i moći pripovijedanja. I da parafraziram izdavača, Gabriela Levinsona, također govori o mojoj i Blydenovoj ljubavi “i o izdržljivosti dobre volje nad mržnjom”.

U trideset i osam godina koje smo proveli zajedno upoznao sam Blydenovu duboku predanost građanskim pravima za sve ljude i njegov rad u pokretu za građanska prava 1960-ih. Blyden je bio aktivist za građanska prava koji je služio kao osnivač ogranka Kongresa rasne jednakosti (CORE) u New Havenu, Connecticut, prije nego što je postao član osnivač i predsjednik East River CORE-a koji se nalazi u Harlemu. U tom je svojstvu surađivao s Bayardom Rustinom, organizatorom Marša na Washington 1963., na organiziranju njujorškog kontingenta za marš. Iako je imao samo dvadeset sedam godina u vrijeme Marša na Washington, mentorirao je mlađe aktiviste za građanska prava koji su bili aktivni u CORE-u, dok su njega, zauzvrat, mentorirali Rustin i drugi visoki vođe pokreta.

Blydenovi prethodni romani Operacija goruća svijeća i Totem objavljeni su nedugo prije nego što smo se sreli u New Yorku 1974. Dok smo zajedno podigli našu obitelj, ja sam radila kao medicinska sestra primalja, a Blyden je nastavio pisati dok je također nastavio svoju cjeloživotnu posvećenost aktivizmu u zajednici u svom posvojiteljskom domu u Vermontu 1980-ih i 1990-ih, počevši od svog rada s Middleburyjem Udruga volontera hitne pomoći-najprije tehničarka hitne medicinske pomoći, a potom i predsjednica udruge. Provodio je prikupljanje sredstava, uključujući kapitalnu kampanju za novu zgradu i ambulantna vozila. Zajedno smo radili na prikupljanju sredstava za potrebnu novu zgradu centra za roditelje i djecu u Miltonu, Vermont. Blyden je također vodio Chittenden Emergency Food Shelf u Burlingtonu, Vermont, i vodio je uspješnu kapitalnu kampanju za Food Shelf.

U kasnim 1990-ima, Blyden je počeo raditi na onome za što je smatrao da je vrhunac njegovog spisateljskog rada, Za jedan dan slobode. Radio je na njemu nekoliko godina, dovršivši ga 2008. Kad mu je 2009. dijagnosticiran rak, naši životi postali su usmjereni na njegovo zdravlje i dobrobit, a nakon njegove smrti roman je ostao dragi rukopis na mom računalu kao podsjetnik na Blydenove sposobnosti pisanja i bezbrojne sate koje je posvetio tome. Njegova snaga leži u njegovim sposobnostima pripovijedanja kroz koje zorno oživljavaju užasne nepravde ropstva i oštre suprotnosti između života robova i vlasnika plantaža.

Sljedeći odlomak, koji opisuje iskustvo rađanja robinje, Mattie, i žene vlasnika plantaže, Hanne, primjer je ovih oštrih suprotnosti.

“Bila je to radosna noć u Velikoj kući kada se rodio Mister Robb, usprkos teškoćama poroda, koji je zahtijevao prisustvo primalje plantaže i babice najbližeg susjeda, kao i liječnika, dok se Hanna satima borila za porod.

Za Mattie su postojale samo žene u robovskim odajama koje su joj pomogle oko Jubela, a samo su je njihovo zajedničko znanje i vještina spriječili da iskrvari do smrti.

Mattie je imala malo vremena da se oporavi nakon Jubelina rođenja prije nego što je, s grudima teškim od mlijeka, dodijeljena kao Robbova dojilja. Poslana u glavnu kuću da se brine za novorođenčeta Robba, jedva da je imala dovoljno mlijeka kad je dobila priliku biti s Jubelom, što je bilo rijetko češće nego svaki drugi dan. Dobio je odgovarajuću hranu samo zato što je Jubel prolazila između nje i dvije druge robinje dojilje.”

Kad je postalo nevjerojatno jasno da će Blydenov roman konačno biti dostupan u tiskanom izdanju, zamolio sam dragog prijatelja, Brandyna Adea, da napiše pogovor za njega, u kojem ovu moćnu priču koja se događa 1850. prenosi do sadašnjeg trenutka. Ove riječi iz Poslije upućuju nas na viziju budućnosti za koju znam da bi je Blyden također prihvatio:

"U Jacksonovom svijetu hegemonistička priroda bjelačkog supremacističkog kapitalističkog patrijarhata nije neizbježnost niti naša sudbina. Baš kao što Jackson razotkriva zla sustavnog rasizma i bjelačke nadmoći, on također otkriva ono što Ross Gay naziva "strukturalnom nježnošću" preko linija rase, klase i spola. Baš kao što nas Jackson uvodi u zamršenu hijerarhije plantažnog života, već u sljedećem trenutku uvodi u suptilnosti podzemne željeznice i svakodnevnih činova otpora. Baš kao što nas Jackson poziva u traumu porobljenih naroda svojim opisima mukotrpnog rada tjeranog bičem i drugim spravama za mučenje, on nas također poziva da svjedočimo protupričama o oslobađanju i uzajamnoj pomoći.

Za jedan dan slobode podsjeća nas zašto je toliko važno da se ponovno vratimo svojim pričama . Upravo kroz ovakve priče možemo doći u kontakt s tugom i (generacijskom) traumom, kao i radostima i trijumfima, koji žive u našim tijelima; bez tih priča ostajemo sami sebi stranci. A kroz pričanje i prepričavanje ovih priča možemo prekinuti generacijska prokletstva, osloboditi se boli i dati joj smisao . U tom smislu, For One Day of Freedom je Jacksonov poziv da se prisjetimo samih sebe.”

Činjenica da je Blydenovo posljednje djelo konačno dostupno kao dio kulturnog razgovora, za mene je podsjetnik da niska ljubav doista postoji i na sposobnost pisane riječi da dopre kroz vrijeme i prostor.

***

Za više inspiracije pridružite se krugu ove nedjelje s Jane Jackson, izdavačem Gabrielom Levinsonom iz ANTIBOOK CLUB-a i Brandynom Adeom, koji je napisao pogovor knjige. Više detalja i informacije o RSVP- u ovdje.