Već Imamo Sve što Nam Treba

U Shikshantaru pokušavamo podržati prelazak s globalizirane kulture u kojoj dominira novac na kulturu manjih razmjera usmjerenu na odnose.

Moja baka nikada nije išla u školu, nikada nije znala čitati ni pisati, a bila je tako mudra i briljantna žena. Bila je nevjerojatno kreativna, mogla je smišljati pjesme, plesove i igre na licu mjesta. Imala je mnoštvo praktičnog znanja o biljnim lijekovima i praksama liječenja, te je bila najosviještenija osoba po pitanju okoliša koju poznajem. Ništa nikada nije propalo; uvijek bi od svega nešto napravila. Za nju je sve bilo povezano i sav život je bio važan, od mrava, preko pasa, krava, do ljudskih bića. Zbog nje sam počela pitati i tražiti više takvog utemeljenog znanja.

Moj aktivizam je oduvijek bio definiran onim što je izvedivo, a ne onim protiv čega se borimo. Koje su pozitivne stvari koje možemo stvoriti u svijetu i kako se one stvaraju upravo sada? Zanima me podržavanje ljudi tamo gdje je njihova strast sada, kao i pokušaj otkrivanja njihovih strasti kroz proces slušanja i dijaloga. Postoji tisuću ulaznih točaka za osporavanje ovog sustava i oblikovanje alternativnih mogućnosti.

Shikshantar znači „transformirati način na koji živimo i učimo“. Potiče pojedince i zajednice da ponovno preuzmu kontrolu nad vlastitim procesima učenja i kroz to ponovno preuzmu svoje glave, ruke i srca. Shikshantarova filozofija proizlazi iz Gandhijevog principa Swaraja, koji se odnosi na samoupravu i sjaj samoga sebe. To je individualna i zajednička samoostvarenje i doprinos.

Shikshantar podržava lokalizaciju kako bi se gospodarstvo, ekologija i obrazovanje vratili kući. Polazi od pretpostavke da svi već imamo stvari koje su nam potrebne za doprinos dobrobiti našeg mjesta, bilo da se radi o novčanim sredstvima, materijalima u naturi, našem vremenu, našoj energiji ili našem domu. Kada to uključimo u tok dijeljenja kao zajednica, to može poslužiti i podržati sve nas. Vjerovali ili ne, ali ja imam: već imamo sve što nam treba.

Također podržavamo ljude koji žele istražiti mogućnosti učenja izvan monopola škola i fakulteta. Posvuda u našim zajednicama obiluje resursima. Dolaze u obliku obrtnika i umjetnika, poljoprivrednika i poslovnih ljudi, domaćica i duhovnih vodiča. Svaki od njih donosi mudrost, kreativnost, znatiželju, maštu, vještine, viziju i iskustvo koje se može dijeliti generacijama.

Na primjer, Shikshantar smatra cijeli grad Udaipur [Rajasthan] „gradom učenja“. Djeca, mladi, odrasli i stariji sudjeluju u razmjenama, dijalozima u zajednici, radionicama odučavanja, lokalnim medijima itd. Oni dovode u pitanje dominantni model urbanog života – s njegovom potrošnjom, otpadom, otuđenjem i zagađenjem – i pokušavaju shvatiti kako živjeti drugačije.

Puno radim s obiteljima na stvaranju različitih prostora za učenje u njihovim susjedstvima, poput radionica i festivala. Radimo sve vrste stvari: kazališne radionice, plesne radionice, glazbu, kooperativne igre. Izrađujemo puno rukotvorina od otpadnih materijala poput kokosovih ljuski, gumenih zračnih guma, odbačenog papira, komadića tkanine. I bavimo se prirodnim i ekološkim gradskim životom - vrtlarstvom na krovovima, sakupljanjem kišnice, kuhanjem na solarni pogon, miješanjem bicikala. Umjetnici, poljoprivrednici, iscjelitelji i kuhari nude svoje vještine javnim mjestima i interakcijama.

I pokušavamo napraviti razliku. Na primjer, nekoliko se ljudi okupilo kako bi pokušali zaustaviti korištenje plastičnih vrećica na mjestima poput tržnica s povrćem i trgovina. Također smo obišli različite hotele i proveli anketu o „ocjeni zelenog lišća“ kako bismo podržali ekološki prihvatljiviji i kulturno primjereniji turizam u gradu.

Još jedan važan dio mog rada sa Shikshantarom bila je podrška mreži štrajkova i hodanja. „Štrajk“ je izazov „odustajanju“. On obuhvaća hrabrost i humanost onih koji su napustili sustav koji im ne služi i umjesto toga stvaraju drugačije puteve. Ti putevi uključuju naukovanje, putovanja, mogućnosti služenja i poduzetništvo. Ali ne radi se samo o napuštanju škole ili fakulteta. Radi se i o napuštanju dehumanizirajućih karijera ili toksičnih proizvoda ili negativnih odnosa te o nastavku usklađivanja svojih vrijednosti sa svojim praksama. Čak smo stvorili i časopis koji dokumentira različita iskustva ljudi s odlaskom i hodanjem, kao i sjajne mogućnosti učenja.

Shikshantar je zauzet pokretanjem Swaraj Multi-versityja, kako bi mladi mogli zaobići fakultet i učiti putem stvarnih praksi s vršnjačkom zajednicom. Steći će praktične vještine, od snimanja filmova do kuhanja, kompostiranja i izdavaštva. Posljednji dio programa pruža im priliku da iskoriste svoje vještine za pokretanje posla koji je lokalno ukorijenjen i ekološki osviješten.

Dio inspiracije za moj rad dolazi iz ideje da veći sustav, nadgradnja, ima samo onoliko utjecaja na nas koliko mu mi nastavljamo davati. Sadašnji premijer tibetanske vlade u egzilu jednom mi je rekao da umjesto da razmišljam o uništavanju sustava, trebam razmišljati o njegovom odricanju. To mi je ostalo u sjećanju. Ako prestanemo pokušavati popraviti ili uništiti dominantni sustav - a pod time mislim na nasilne, konzumativne i nehumane institucije - i usmjerimo svoju pozornost na rastuće raznolike točke svjetlosti i moći, mogli bismo se naći u svijetu kakav želimo vidjeti.

Prostori i prilike za učenje su svuda oko nas. Samo nas naše vlastite klapne na oči blokiraju. Što više možemo skinuti te klapne i početi vidjeti ljude i mjesta zbog njihove snage i ljepote, to više možemo stvarno učiti i povezivati ​​se. Na taj način također možemo zacijeliti mnogo štete koja se nanosila godinama i koja se još uvijek nanosi danas. Mislim da što se više možemo vidjeti i slušati, to je više nade.