Ostani skroman. Ostanite blizu zemlje. To je srž ovog postojanja, rekli su mi.
I tako sam se godinama borio s životom "manje je više" u svijetu koji kao da puca po šavovima - u svakom pogledu - financijski, fizički, psihološki.
Taj se osjećaj obično izgubi u shemama "više novca za vaš novac", koje nudi dva za jedan.
Čini se da postoji potreba za stjecanjem i širenjem. I nije to samo u našim osobnim i materijalnim životima. Startupi žele skalirati — to je za njih najkritičnija faza. Kako se širimo? Kako ga robotizirati da bismo mogli ubrzati proces?
Neprofitne organizacije trebaju prikupiti podatke za izvješća o "utjecaju", koja pokazuju koliko su njihove ideje ne samo inovativne, već i skalabilne.
To je igra brojeva za rast i, ako je moguće, eksponencijalni rast. To je znak uspjeha — brojčani rast.
Sve mora imati razmjere. Skalabilnost je sada poput održivosti — još jedan jednostavan koncept koji je postao previše apstraktan i složen.
Ipak, ono što je nekada bilo održivo više ne može biti jer živimo velikom brzinom. Poduzeća iz malog grada bore se s divovima jer ne mogu "razmjeriti" ili, možda, ne žele. Stoga, kao potrošači, moramo odlučiti hoćemo li odabrati lokalni "brand" ili korporativni? Čini se da je jedno ili drugo.
Dakle, treba li skalabilnost doista biti tako veliki fokus?
Održivi životi su manji životi. To su životi koji su usklađeni sa zajednicom, zemljom, jedni s drugima. Skalabilni životi zahtijevaju od nas da se proširimo izvan sebe.
Ovih dana, da bi neprofitna organizacija prikupila značajnu potporu, mora ilustrirati da njen model nije primjenjiv samo na lokalno stanovništvo od, recimo, 250.000, već ima potencijal doseći milijune. Nije prikladan samo za Los Angeles, već i za Detroit. To nije moguće samo u sušom pogođenom području Sahela u Africi, već iu suhim zemljama zapadne Indije.
Pothvat je uspješan ako ima sredstva da ide izvan zajednice, ako ima kapacitet utjecati na stotine, tisuće, ako ne i milijune života. Posao se smatra uspješnim kada ima ogranke.
Razmjer je nešto čemu bismo svi trebali težiti. To je ono što traže investitori, to traže davatelji bespovratnih sredstava, to je ono za čim žude poduzetnici.
No, moramo se zapitati ima li svemu tome granica? Rješava li skalabilnost doista naše probleme? Nije li moguće imati različita socijalna poduzeća koja se na svoj jedinstven način bave lokalnim problemima? Nije li moguće da tvrtka zaustavi svoj rast na lokalnoj/regionalnoj razini, napredujući zahvaljujući lokalnoj zajednici, njezinim resursima, poljoprivredi, ljudskom kapitalu?
Možemo li umjesto toga imati mikropoduzeća replicirana u cijeloj zemlji? Umjesto da imamo jednu središnju proizvodnu i uslužnu jedinicu, možemo li stvoriti manje, inkluzivnije ekosustave?
Na primjer, u prethodnoj sam kolumni pisao o Bicycle Coffee Co. u San Franciscu. Odlučila je ručno ispeći kavu i dostaviti je na biciklima. To znači da može ići samo toliko daleko - onoliko koliko im njihova telad dopuste.
Ali tvrtki su već pristupili međunarodni pothvati, pozivajući ih u gradove diljem svijeta sa svojim poslovnim modelom. Dakle, povećavaju li se ili ostaju blizu Bay Area?
Razmjer ovdje može značiti ponovno stvaranje poslovnog modela s lokaliziranim timom, regionalnim resursima i upijanjem okolne kulture. Radilo bi se o stvaranju mikro-poduzeća, koja imaju drugačija lica tamo gdje idu. Nema središnjeg izvora, nema središnje proizvodnje. Ali još uvijek ima razmjera?
Možemo li se zaustaviti? Možemo li se suzdržati? Čak i ako si to možemo priuštiti, čak i ako je besplatno, čak i ako nam stoji na pragu. Možemo li se okrenuti? Možemo li izgraditi novu ljestvicu — manju, skromniju, prašnjaviju ljestvicu u dodiru s grubošću zemlje, s borbama naših susjeda, unutar granica obrađene zemlje?
Možemo li imati snove koji gledaju prema unutra, produbljujući sebe i naše međusobne veze, umjesto da se penju prema van?
Možda to znači da moramo ponovno razmisliti o rastu.
COMMUNITY REFLECTIONS
SHARE YOUR REFLECTION
6 PAST RESPONSES
Truly agree with this post. It is time to rethink and look for the scale inwards.
Love this post - I really agree that scale is not always feasible and perhaps should not be so celebrated. Making a true and deep impact in 1 community can sometimes be harder than making a superficial impact on a large scale (which is what often happens). It becomes more about the outputs than the impact.
Under the present condition, it's way to late to SCALE BACK. The world is on a roller coaster ride to bigness. :(
yes only fool makes complex and bigger and violent am also a fool. I think another one is fool if he doesn't understand the efforts paid to apologize.
Well, if sale, it was stopped sometimes ago. so feel respect please and the rest I agree the rest with Deborah harnes.
I think there is a lack of understanding. It was yesterday i said
everything are agreeable. Take that easy and once problem is solved, let
it be solved.
Let us move forward, where is the problem then? Such problems are
easily solved face to face because anything relating with feelings, it
is better to meet formally.
I am more skilled face to face if I don't fear. You just feel something
wasn't meant what it looked and then anger should not make you.
I am naturally happy tonight and would like all so one caller I am sure
if he got a tip from you dailymistrtust or not. I tell you this store
doesn't talk about your cultures and names. Leave us alone pls and pls.
[Hide Full Comment]"Rather than having one central production and service unit, can we not create smaller, more inclusive ecosystems?"
Diversity means an ecosystem is healthy. Diversity in de-centralized small scale enterprises would expand our ability to imagine and create as we are inspired by that which is different and soon bored by replications That would give us humans a chance to grow mentally, spiritually, open our sights and free our potentials.
The sustainable model is smaller but dustier? I think not, this isn't a backwards scaling this is conscious intent. The oversized lumbering corporate model is the dustiest for it is based on old science of compete and dominate. That premise supported "winner take all: attitudes that pushed the growth buttons. Now we have scientific evidence of our errors.
Cooperation, collaboration, whole systems health and welfare connected, interrelated patterns that are designed to expand stimulate possibilities. Instead we appear as stunned by a cancer "we" set loose to control the global economy and it is proving deadly.
The dis-ease is fed by a banking system run like a game of musical chairs, (more lose so fewer can win, until yup winner take all aka a nihilist prospect) So "they who were given the privilege to create money (debt) -have abused the privilege and our blind obedience to the dharma of growth is making us ill and shallow... how sad.
What has real value? Let us concentrate on building that up. Each community, group or person can stand up for that thing, action idea. Make noise, art, sing talk about the real stuff and engage others in the "change." . As we learn to help and trust each other we will start to feel healthier, stronger, more alive. The dis-ease will not thrive without our energy. Putting our energy into alternative paths, building for life, seeking to thrive and nurture everyone's potential will change everything else. We find what we seek, no?
[Hide Full Comment]Nothing wrong with growth, which - to me - seems a natural phenomenon of creation. It's the goals we humans set for our actions that badly need rethinking.