Nekoliko riječi O duši

S poljskog preveo StanisÅ‚aw BaraÅ„czak   i Clare Cavanagh

Ponekad imamo dušu.
Nitko nema non-stop,
za čuvanje.

Dan za danom,
godinu za godinom
može proći i bez toga.

Ponekad
smirit će se neko vrijeme
samo u dječjim strahovima i zanosima.
Ponekad samo u zaprepaštenju
da smo stari.

Rijetko pruža ruku
u teškim zadacima,
kao pomicanje namještaja,
ili podizanje prtljage,
ili preći kilometre u cipelama koje stežu.

Obično iskorači
kad god meso treba sjeckati
ili obrasci moraju biti ispunjeni.

Za svakih tisuću razgovora
sudjeluje u jednom,
ako i to,
budući da preferira tišinu.

Baš kad naše tijelo prelazi iz boli u bol,
izmakne se s dužnosti.

Izbirljivo je:
ne voli nas vidjeti u gomili,
naša jurnjava za sumnjivu prednost
a škripave makinacije čine ga bolesnim.

Radost i tuga
nisu dva različita osjećaja za to.
Pohađa nas
tek kad se to dvoje spoji.

Možemo računati na to
kad nismo sigurni ni u što
i znatiželjan o svemu.

Među materijalnim predmetima
daje prednost satovima s klatnom
i ogledala, koja nastavljaju raditi
čak i kad nitko ne gleda.

Neće reći odakle dolazi
ili kad opet krene,
iako očito očekuje takva pitanja.

Trebamo to
ali očito
ono nas treba
iz nekog razloga također.